Garić zove Karadžića

Krajem oktobra ove godine osveštani su temelji nove crkve u selu Grabovica. Ni ovaj događaj nije mogao proći bez najvećih dobojskih kriminalaca, Branislava Garića i Obrena Petrovića. Glavni program ovog događaja nije bila molitva, već krkanluk pod šatorom. Pila se teretna piva i marisala krmetina. Veselje je otvoreno pjesmom «Karadžiću siđi sa planine», koju je naručio Garić. Pjesmu o Kradžiću pjevušili su Garić, Petrović i još neki, dok je većina prisutnih bila ravnodušna.

Ima simbolike u tome što Garić i Petrović sada zovu Karadžića. Rugaju se pravdi i žrtvama iz rata. Garić kao ratni upravnik logora na ekonomiji u Rudanci žrtvama ovog stratišta, a Petrović kao ratni načelnik policije protivzakonito privođenim, zatvaranim, mučenim i ubijanim dobojskim Muslimanima i Hrvatima po njegovom nalogu.

Došli kriminalci Garić i Petrović da oskrnave novu crkvu i da pokušaju ponovo kupiti naivne seljane. Grabovčanima, koji na izborima iduće godine budu glasali za njih, ovi prevaranti su obećali pomoć, đačke stipendije i novi asfalt. Može im se, jer narodni novac troše bez ikakve kontrole. Čeko u širokom krugu zaobilazi opštinu Doboj, a policija i tužilaštvo su svakako pod kontrolom ovih kriminalaca. Imaju i podršku Vlade RS, koja daje bez problema saglasnosti na kreditna zaduženja opštine. U svemu im pomaže starac Uroš Gostić, za proviziju od 10%.

Uroš viri iz lokomotive - Fokus

Za nedavni pokušaj "sječe kadrova" u "Željeznicama RS" odgovoran je Uroš Gostić, iz Kožuha, poslanik u Narodnoj skupštini RS, tvrde u Sindikatu saobraćajno-transportne djelatnosti.

- Po svemu sudeći, Gostić je pokušao da, preko Opštinskog odbora SNSD, izdejstvuje ostavke direktora. Novi kolektivni ugovor je potpisan i sada ćemo imati plate kao i željezničari u FBiH, a radnici su zadovoljni ovim rukovodstvom - kaže Radojica Savić, predsjednik Sindikata saobraćajno-transportne djelatnosti.

Slično mišljenje imaju i u Samostalnom sindikatu mašinovođa, čiji se predstavnici protive pokušajima uklanjanja kadrova u ŽRS.

U žestokom saopštenju za javnost, sindikalci su osudili pokušaj dobojskog SNSD-a da utiče na kadrovsku politiku.

- Sindikat je javno ukazivao na "starca iz sjene", koji manirima Staljina, preko privatizovanog lokalnog komiteta, preduzima mjere na uklanjanju ličnosti - navodi se u saopštenju dostavljenom medijima.

Nezavisni odbornik Vojo Jovanović tvrdi da ga je iz SNSD-a isključio upravo Gostić, zbog toga što se suprotstavio nezakonitoj eksploataciji šljunka.

- Gostić je čovjek u koga članstvo SNSD nema povjerenja i koji zloupotrebljava člansku kartu stranke i prijateljstvo s predsjednikom Dodikom - kaže Jovanović.

On vjeruje da je krajnji cilj Uroša Gostića dovođenje na funkcije bivših kadrova SDS i PDP, koji kroz formalno članstvo u SNSD pokušavaju da ostvare lične interese.

- Jedan od njih jeste Vlado Đurđević Žuti, koga žele da postave na funkciju. To je bivši načelnik dobojske policije, koji je slao ljude da pucaju na tadašnju opoziciju i pristalice Biljane Plavšić kod Prnjavora - tvrdi Jovanović.

Nenad Cvijanović, sadašnji izvršni direktor finansija u ŽRS, prisjeća se vremena kada nije bilo dovoljno kadrova čak ni za listu ove stranke.

- Nije nas bilo mnogo 1998. godine. Izgleda da su Gostiću postali važniji dojučerašnji kadrovi SDS, nego izvorno članstvo - kaže Cvijanović.

C. UDOVIČIĆ | 24.10.2007 | Fokus

Pedofilska Sodoma i Gomora kraj Doboja - Večernji list

Nenad Tegetlija, 41-godišnjak iz sela Pećnika u dobojskoj regiji, seksualno je zlostavljao svoju 13-godišnju nećakinju. Osuđen je na tri godine zatvora. Mirko Jovanović, 25-godišnjak iz susjednoga sela pipkao je drugu djevojčicu i osuđen je na dvije godine zatvora.

Bećir Hodžić ima 59 godina, Ante Grabovac 72 godine, Miloš Nedić 31, Konstantin Trivučević star je 65, Slobodan Pančić 29, a Petar Bjeličević čak 79 godina. I njih je, kao i Tegetliju i Jovanovića, zbog seksualnoga zlostavljanja djevojčica osudio Okružni sud u Doboju.

A 20-godišnji Srđan Kukić, tri godine stariji Danijel Gunjević, 21-godišnjaci Branislav Đurđević i Sanjim Simić, vršnjaci stari 42 godine Novak Damjanović i Nenad Radojčić te Milivoj Ilišković osuđeni su na istome sudu zbog "običnih" silovanja. Njihove su žrtve bile starije od 14 godina... Sve te presude silovateljima i pedofilima izrečene su u dobojskoj regiji samo ove godine.

I to nije sve. Sudit će se i 74-godišnjem Milenku Vučinoviću, prijavljenom da je dulje vrijeme silovao 17-godišnju Č. Đ. Na optuženičku će klupu i 32-godišnji Dragiša Popović, koji je pak imao odnos sa svojom maloljetnom sestrom pa će mu se uz silovanje suditi i za incest.

Tridesettrogodišnji Suad Ibrahim Kadić odgovarat će za obljubu hendikepirane R. A., za koju nitko ne zna kada je i gdje uopće rođena. Godinu stariji Alija Malkić silovao je maloljetnu T. Lj., Sreto Kuledžić, 28-godišnjak, isto je učinio 21-godišnjoj K. D. Stahinja Đurić, star 24 godine, silovao je šest godina mlađu L. J. Među posljednjima uhićenima u ovome kraju je 70-godišnji Nikola Šego. Njemu će se suditi da je seksualno zlostavljao istu onu djevojčicu zbog koje je već osuđen Nenad Tegetlija.

Što se to događa u dobojskom kraju? Sodoma i Gomora? zapitali smo se dok smo zbrajali žrtve silovanja i napastovanja i slušali, u nevjerici, kako tamošnji suci blago kažnjavaju krivce.
Nekoliko sati kasnije, dok smo po selima siromašne općine Vukosavlje pokraj granice s Hrvatskom u Slavonskom Šamcu tražili obitelji žrtava, postalo nam jasno zašto su kazne tako male. U selu Pećniku, zabiti u kojoj je dvaput napastovana 13-godišnjakinja, na ulici susrećemo njezinu majku Boženu M.

Ne znam što ću s ćeri. Ni moj brat ni Nikola ju nisu oštetili, a ona sad tako protiv njih govori. Ko da nam nije već dovoljno teško. Posla nema, novaca nema, ovdje sada i bogati plaču požalila nam se.

Ako tako mislite, zašto je vaš brat skidao do gola vašu kćer, upitali smo Boženu.
Pa zato da provjeri jel ju neko drugi oštetio i da men kaže ak nešt nije u redu. A Nikola nam je pomogo da dođemo u ovu kuću i šta ću sad ja od sramote šta mu je mala to napravila? Pito ju i on da se skine, dao joj šest maraka (24 kune, op. a.) i malo gledo. Di bi on i mogo šta radit istrese majka svoju ljutnju na kćer.

Kaže da je njezina obitelj (muž pijanac i petero djece) uvijek bila u dobru s Nenadom. K njima je često navraćao i vremešni Nikola, za kojeg nam je kazala da živi u susjednom selu Gnionici, ali u Zagreb odlazi po penziju. Pomogao im je on, kaže, da uđu u kuću Alojzija Brkića, koji sada živi u Osijeku i koji ih sutra kani izbaciti iz kuće. I dok objeručke grabi cigaretu koju smo joj ponudili, govori kako joj je to ručak i još jednom se istresa na kćer: Eno je sad u kući, nešto kao piše. A ja zbog nje na ulicu ne mogu, sram me. Sad se još bojim da mi i muža ne zatvore i optuže da joj je i on nešto radio rekla je i produljila dalje, gurajući pred sobom dječja kolica koja je natrpala starom odjećom.

I njezin se susjed okomio na nesretnu djevojčicu: Da je moja, ja bi je zavezo lancem za drvo i tako bi joj davo i jest. Pa vidi ti nje, eto već dva čoeka je zatvorila. Kad bi smio, zatvorio bi put pred svojom kućom, da odavle nikada ne prođe ljutito je mahao rukama.

I dok u civiliziranome svijetu ovako traumatizirana djeca odmah dobiju stručnu pomoć, a u Hrvatskoj se kani uvesti javni registar pedofila i Vlada predlaže da se počiniteljima takvih zločina izrečene zatvorske kazne nikako ne smiju umanjiti, upitali smo kakvu je pomoć od institucija dobila 13-godišnjakinja iz Bosne i Hercegovine.

Doznali smo da je dvaput bila na ginekološkom pregledu, nakon svakog napastovanja, a jednom je prenoćila u Sigurnoj kući u Modriči. Obećano joj je da će, tko zna kada, razgovarati i s psihologom kako bi joj pomogao osloboditi se strahova. I to je sve.

Večernji list

Dobojska braća po kriminalu

Predsjednici tri najjače dobojske političke stranke su kriminalci. I to ne obični, već veliki ili među najvećim u ovom jebenom gradu. Ne samo da su kriminalci, već su im karakteri, njuške i životopisi vrlo slični. Nešto kao tri rođena brata. Definitivno, ovo je potvrda da u Doboju između SDS, SNSD i PDP nema suštinske razlike.

Kao što smo najavili, Zdravko Miličević je izabran za predsjednika dobojskog SNSD. Možda je bolje reći da ga je starac Uroš Gostić izabrao za svog predsjednika u Doboju. Na ovu funkciju preporučio ga je njegov najnoviji audi koji vrijedi više od 100.000 KM, moteli u privatnom vlasništvu na crnogorskom primorju i druga nezakonito stečena milionska imovina, političko iskustvo kroz članstvo u SDS, PDP i SNSD, spremnost da bude vjerno kuče starca Uroša Gostića i opredjeljenje vrha stranke da u Doboju bude očuvan kontinuitet petnaestogodišnjeg kriminala. Kada se početkom devedesetih vratio ili izbjegao iz Hrvatske, bio je obični proleter i goljo. Počeo se nezakonito bogatiti u ratu kao član SDS i šef lokalne inspekcije, vršeći zloupotrebe sa ratnim plijenom i inspekcijskim ovlaštenjima. Nakon ovoga, nastavio je sa zloupotrebama ovlaštenja, kao inspektor i šef republičke tržišne inspekcije. Kada se promijenila vlast, odlučio je promijeniti stranku i «zaraditi» još koji milion.

Nešto prije Miličevića, za novog predsjednika dobojskog SDS izabran je Branislav Garić. Izbor ovog ili nekog drugog kriminalca za predsjednika bio je očekivan, jer SDS neprikosnoveno i kriminalno vlada u Doboju punih petnaest godina. Prije rata Branislav Garić je bio potrčko kod Milorada Ivoševića. Da nije bilo ovog nesretnog vremena, Garić bi bio obični brestovački đilkoš ili faca koja bi možda nešto značila publici kod Gedže ili Dušanke Čupine. U ratu je u objektima Bosnakopa u Rudanci organizovao logor u kome su mučeni i ubijani nesrbi. Logoraši su za Garića radili najteže poljoprivredne i druge poslove. Kao direktor Bosnakopa Garić se nezakonito bogatio rasprodajući društvenu imovinu i švercujući gorivo, ratni plijen i repromaterijal, koji je dobijen kao humanitarna pomoć. Kao načelnik urbanizma uzeo je veliki novac za izmjene planske dokumentacije, izdavanje spornih građevinskih dozvola, nezakonito umanjenje obaveza koje plaćaju investitori i dodjelu poslova za uređenje građevinskog zemljišta. Kao potpredsjednik skupštine opštine i predsjednik SDS nezakonito je uzeo nekoliko stotina hiljada maraka na poslovima asfaltiranja seoskih puteva, na kojim je asfalt tanji i uži od ugovorenog i plaćenog. Od krivične odgovornosti i Tunjičke buvare uspješno ga štiti Stančićka u dobojskom tužilaštva.

Dragan Mikerević, predsjednik dobojskog PDP, ima od sabraće po kriminalu najduži staž na funkciji u stranci i najvredniju nezakonito stečenu imovinu. Njegov glavni biznis prije rata bio je uzganje rasade sa ocem Jovom. Da će ovaj perspektivni rasaddžija i kalamar iz Bukovačkih Čivčija poslije rata postati predsjednik vlade i milioner, nisu mogli proreći ni Tarabići, ni sve vidovite Branke. Prije rata kupio je diplomu ekonomskog fakulteta, a nakon toga kupio je magisterij i doktorat. Prvi veći novac zaradio je organizujući izradu bezvrijednih programa privatizacije, a milione je uzeo, za nepunih pet godine kao predsjednik vlade i dobojskog PDP, od štetnih ugovora i drugih poslova, kao i od onih koje je imenovao na razne funkcije. Novac je uzimao za isplatu spornih i sumnjivih potraživanja iz rata, a dobojska firma Radnik je bankrotirala poslije izgradnje njegove privatne kuće u Bukovačkim Čivčijama.

Dobojska budućnost

Korumpiranost policije i sudstva, potkupljivost i strah novinara, NVO sektor koji ne postoji, politička opozicija koja radi za vlast (koja je samo privid opozicije) su uslovili da nastane ovaj krik za pravdom u obliku bloga, da pobrojani rade svoj posao mi ne bi smo ni postojali. Trenutno vlada sveopšte urušavanje društva, naročito moralno, gradom iz sijenke upravlja nekakav polusvijet sa periferije koji je bos i go ušao u rat a izašao sa političkim funkcijama, nelegalno privatizovanim firmama i prljavim novcem. Ne želim da pišem o slučajevima kriminala (imate ih bezbroj na dva bloga) nego želim da pišem šta se može desiti sa ovim gradom i ljudima koji žive u njemu ako ništa ne poduzmemo.
Bez obzira koliko “siguran” posao imali ništa vam ne može pomoći ako se vaše firme dočepa jedan od Dobojskih mafijaša. Koliko god da dugo i na kojoj funkciji radili možete glatko dobiti otkaz, pogledajte samo otpuštene radnike prijeratnih Dobojskih giganata koji danas obijaju pragove kancelarija zavoda za zapošljavanje, bez ikakve nade da će naći posao u gradu kojim vlada kriminal sa rekordnom stopom nezaposlenosti, u situaciji kada imaju 50 godina a moraju da prežive uz minimalac i dijecu koja odrastaju. Ako imate “sreće” pa ostanete u preduzeću - nemate nikakvih prava uz plate sa kojima se ne razlikujete puno od robova jer su i oni imali sredstava da kupe hranu, odijeću, povremeno se odmore… jednom riječiju većina ljudi koja i nešto radi po firmama zarađuje toliko da živi nekakav poluživot na ivici egzistencije od plate do plate, ako godišnje skuckate pare za 7 dana na moru u CG imate sreće, o nekim daljim putovanjima nema ni govora.
Vaše dijete moraće da se školuje u državnoj školi gdje će teško nešto naučiti od nesposobnih i korumpiranih profesora a njihova će legalno kupovati diplome na privatnim školama kod nas i u inostranstvu. Kada siromašno dijete izađe iz škole sa teško zarađenom diplomom ako nekim mitom dobije posao radiće za tog istog gazdinog sina sa kupljenom diplomom koju je dobio u nekoj nazovi večernjoj školi.
Molite se bogu da se ne razbolite, odete u penziju, dobijete više od dvoje dijece ili bilo šta drugo gdje ćete zavisti od državne i opštinske kase. Dok se namire svih mafijaši ove zemlje sa dnevnicima, paušalima, putnim troškovima, novim audijima, zimnicama, naknadama za odvojen život od porodice dok plate stranci, sekretarici, ljubavnici… i uzmu sve što mogu iz državne kase malo toga će ostati za one na “dnu” koji vrijedno rade i gledaju svog posla.
U društvu koje propada, gdje počinje da vlada siromaštvo dok se grupica krimosa i njihovi porodica rasipa novcem u ovom materijalnom svijetu slučajevi gdje se narkomani međusobno ubijaju za 20KM neće biti neobična pojava. Prostitucija svih oblika, droga, kriminal sve će više obuzimati ovaj grad. Uostalom ne moram da nastavljam sa primjerima, ništa ne izmišljam samo prepričavam događaje koji su se desili mojim komšijama i prijateljima a koji se sutra mogu desiti vama i vašoj porodici, pogledajte oko sebe, razumijećemo se dobro.
Ovo društvo je jedan organizam koji je nekada bio zdrav a koje je napala bolest korupcije koja ga jede i sve više razara svakim danom. Ako nešto konkretno ne poduzmemo na vrijeme mladi će sve više ići trbuhom za kruhom po bijelom svijetu, nijedan normalan investitor neće ovdije doći da ostavi svoj novac i otvori nova radna mijesta dok ga reketiraju razni opštinari, inspektori , mafijaši, političari.

Dobojsko zdravstvo sve bolesnije

Stanje u dobojskom zdravstvu svake godine je sve gore. Rastu kriminal, korupcija i participacije, sve se više smanjuje lista besplatnih ili jeftinih lijekova i sve su lošiji uslovi za ležanje i liječenje u dobojskoj bolnici. U ovoj situaciji jedino profitiraju direktori zdravstvenih ustanova, šefovi i manji dio ljekara. Nikada više ljekara nije bilo u političkim strankama i na političkim funkcijama, a nikada nije bilo lošije stanje u zdravstvu i državi.

Boro Pantić je već četvrti mandat direktor Doma zdravlja u Doboju. Odlučio je ostati na ovom mjestu do penzije. Svaki put kada mu istekne mandat potroši oko stotinu hiljada KM da bi potplatio protivkandidate i one koji odlučuju o produženju mandata. Kada novac ne pomaže, priprijeti protivkandidatima da bi mogli biti likvidirani. Neki su ga dovodili u vezu sa još nerazjašnjenim ubistvom njegovog prethodnika na mjestu direktora Doma zdravlja u Doboju. Čovjek je spreman na sve, jer zna da mu svaki mandat direktora u ovoj ustanovi donosi najmanje milion KM.

Za razliku od Doma zdravlja, u dobojskoj bolnici direktori se češće mijenjaju. Za direktore je glavni biznis kontrola nabavke lijekova, sanitetskog materijala, hrane i druge opreme, a za određene ljekare korištenje javnih zdravstvenih resursa za privatnu praksu. Na internom i nekim drugim odjeljenima dobojske bolnice šefovi i dio ljekara privatno izdaje i dobro naplaćuje bolničke ležaje za smještaj dobrostojećih starijih osoba na duže vrijeme. Jedan od bivših direktora bolnice čak je prodavao i posteljnu, koju je dobio kao međunarodnu humanitarnu pomoć. Zato su danas bolnički ležajevi uglavnom presvučeni pocijepanom i isflekanom posteljinom, koja je nabavljena prije rata. Zlobnici kažu da su bolji uslovi smještaja u nekim zatvorima, nego u dobojskoj bolnici. Većina bolesnika koja se primi na liječenje u dobojsku bolnicu postane još bolesnija. Oni rijetki, koji imaju novca, podmitiće bolničko osoblje i ponijeti sa sobom posteljinu, hranu i lijekove.

Obrenova, Čađina ili narodna policija

Čija je policija u Doboju? Do sada je bila Obrenova (čitaj: mafijaška), a od sada bi mogla biti Obrenova, Čađina (čitaj esenesdeova) ili narodna (čitaj: profesionalna). Kada je prije nekoliko dana novi načelnik CJB Doboj Tihomir Narić, sa svojim zamjenikom, službeno posjetio trenutno najvećeg dobojskog mafijaša Obrena Petrovića, porasle su šanse da dobojska policija i dalje ostane Obrenova. Narodna, to je već sasvim jasno, neće još dugo biti.

Prilikom ove posjete Obren Petrović je obećao materijalnu i drugu pomoć dobojskoj policiji. Kao da je dobojska policija siroče ili sponzoruša, kojoj treba pomoć od trenutno najvećeg dobojskog mafijaša. Sve do sada smijenjene, otpuštene, otjerane ili penzionisane dobojske policajce i udbaše Obren Petrović je zaposlio kao svoje zamjenike, načelnike odjeljenja i savjetnike, sa platama koje su dva puta veće od plate načelnika CJB. Možda je novom načelniku CJB obećao da će i za njega čuvati dobro radno mjesto u opštinskoj upravi, ako slučajno bude imao problema.

Vrijeme će pokazati ko je u pravu: oni koji su odmah govorili da se sa postavljenjem novog načelnika CJB Doboj neće ništa suštinski promijeniti u radu dobojske policije ili oni nepopravljivi optimisti koji vjeruju u čudo. Vrlo brzo će biti jasno imaju li Tihomir Narić i njegovi politički mentori volje i sposobnosti da promijene po dubini stranačko-kriminalne kadrove na ključnim pozicijama u CJB, da izvade iz ladica i aktiviraju predmete o najvećim dobojskim kriminalnim aferama i da otkriju i prijave sav dobojski kriminal, koji je sistematski skrivan proteklih godina. Ako budu na pravom putu, prvo će po nalogu Specijalnog tužilaštva morati hapsiti Obrena Petrovića i njemu slične.

Oduzeti opljačkano

Vlada RS priprema zakon o oduzimanju nezakonito stečene imovine, koji bi uskoro trebao biti usvojen i primijenjen. Opljačkani građani željno očekuju ovaj zakon, vjerujući da će on obezbijediti oduzimanje imovine od nekoliko hiljada kriminalaca u RS i ispravljanje jedne od većih nepravdi u proteklih petnaet godina.

Procjena je da u Doboju ima više od stotinu kandidata za oduzimanje nezakonito stečene imovine. U ovom tekstu spomenućemo samo neke likove koji su u proteklih 15 godina na nezakonit način stekli imovinu, a od vas očekujemo da nam prijavite i druge koji su nezakonito stekli imovinu ili da nam dostavite dodatne informacije za lica sa spiska. Na osnovu vaših informacija vršićemo povremeno ažuriranje i dopunu ovog spiska. Namjera nam je da u ovu aktivnost uključimo javnost i da olakšamo posao nadležnim organima za provođenje zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovine.

Ko su dobojski milioneri koji su svoju imovinu uglavnom stekli na nezakonit način u proteklih 10 ili 15 godina? Ne mislimo da je svaki milioner ili bogataš lopov koji je imovinu stekao na nezakonit način. Za ove čije imena navodimo smo sigurni, jer raspolažemo sa dovoljno dokaza. Isto tako znamo da ovo nije konačan broj i da ćemo širi spisak moći sačiniti tek uz vašu pomoć.

Milan Ninković, prije rata imao kuću u Pločniku, radionicu za proizvodnju svijeća i polovni automobil «golf», danas ima imovinu vrijednu nekoliko miliona KM, od poznate imovine u vlasništvu ima šljunkaru, građevinske mašine, kamione, automobil vrijedan preko 100000 KM, nekretnine u Pločniku, Doboju, Srbiji i Crnoj Gori, najveći dio imovine stekao nezakonito koristeći ili zloupotrebljavajući položaj predsjednika vladajućeg SDS i ministra odbrane RS.

Dragan Mikerević, prije 10 godina imao samo društveni stan u Doboju i polovni automobil, danas ima imovinu vrijednu nekoliko miliona KM, od poznate imovine u vlasništvu ima nekoliko poslovnih prostora u Doboju, stanove u Doboju, Banjaluci, Novom Sadu i Londonu, nekretnine na crnogorskom primorju, renoviranu kuću u Bukovačkim Čivčijama vrijednu oko pola miliona KM i značajan akcionarski kapital u više firmi, najveći dio imovine stekao nezakonito u vrijeme kada je bio predsjednik Vlade RS i predsjednik dobojskog PDP.

Uroš Krulj, prije rata imao samo kuću u Kožuhama i polovni automobil, danas ima imovinu vrijednu nekoliko miliona KM, od poznate imovine u vlasništvu ima firme «Autokomerc» i «Trebavaekspres», buvlju pijacu, kuću u Doboju vrijednu oko pola miliona KM i nekretnine u Srbiji i Crnoj Gori, najveći dio imovine stekao nezakonito kao direktor «Bosnaprevoza» (o pronevjeri 2 miliona KM postojala je krivična prijava sa dokazima) i «Autokomerca».

Milenko Cvijanović, prije rata imao društveni stan i polovni automobil, danas ima imovinu vrijednu nekoliko miliona KM, u vlasništvu ima nekretnine i drugu imovinu u Doboju, RS, Srbiji i Crnoj Gori, najveći dio imovine stekao nezakonito kao direktor Elektro Doboja.

Slavko Dragičević, prije 10 godina imao stan i stari «reno 4», danas ima imovinu vrijednu nekoliko miliona KM, u vlasništvu ima «Dobojputeve», novoizgrađeni stambeno-poslovni objekat u Doboju, benzinsku pumpu u Podnovlju, pansione na Jahorini i drugu imovinu, najveći dio imovine stekao nezakonito kao direkor «Dobojputeva» i predsjednik dobojskog SNSD.

Borislav Paravac, prije rata imao samo porodičnu kuću, motokultivator i automobil «jugo 55», danas ima imovinu vrijednu preko milion KM, u vlasništvu ima nekretnine i drugu imovinu, najveći dio stekao nezakonito u vrijeme kada je bio predsjednik izvršnog odbora opštine, narodni poslanik i član predsjedništva BiH.

Mirko Stojčinović, prije rata imao društveni stan i polovni automobil «lada», danas ima imovinu vrijednu preko milion KM, u vlasništvu ima više stambenih i poslovnih objekata, kablovsku televiziju i drugu imovinu, najveći dio imovine stekao nezakonito u vrijeme kada je bio predsjednik skupštine opštine Doboj i direktor «Jahorine» u Doboju.

Obren Petrović, prije rata imao kuću u Lipcu, danas ima imovinu vrijednu preko milion KM, u vlasništvu ima nekoliko stanova i poslovnih prostora, pansione na Vlašiću i drugu imovinu, najveći dio imovine stekao nezakonito kao policijski funkcioner u ratu i načelnik opštine Doboj.

Petar Ninković, prije rata točio gorivo na Energopetrolovoj benzinskoj pumpi, imao porodičnu kuću i polovni automobil, danas ima imovinu vrijednu preko milion KM, u vlasništvu ima «Slatku tajnu», nekretnine i drugu imovinu, najveći dio imovine stekao nezakonito kao direktor SDS-ove firme «Duga» i brat Milana Ninkovića.

Sreten Telebak, prije rata imao stan u Sarajevu i polovan automobil, danas ima imovinu vrijednu preko milion KM, u vlasništvu ima nekretnine i drugu imovinu, najveći dio imovine stekao nezakonito kao direktor Željeznica RS.

Uroš Gostić, prije rata imao društveni stan i polovni automobil, danas ima imovinu vrijednu preko milion KM, u vlasništvu ima firmu za promet naftnim derivatima i drugu imovinu, najveći dio imovine stekao nezakonito kao direktor Naftne industrije RS i poslanik u Narodnoj skupštini RS.

Branislav Garić, prije rata bio podstanar i imao polovni automobil, danas ima imovinu vrijednu preko milion KM, u vlasništvu ima stanove, kuće i poslovne prostore u Doboju i Novom Sadu i drugu imovinu, najveći dio imovine stekao nezakonito kao direktor «Bosnakoopa», načelnik urbanizma, potpredsjenik skupštine opštine i predsjednik dobojskog SDS-a.

Miodrag Rađa, prije rata imao društveni stan i polovni automobil, danas ima imovinu vrijednu preko milon KM, u vlasništvu ima dobojski ŽGP, nekretnine u Doboju i Srbiji i drugu imovinu, veći dio imovine stekao nezakonito kao direktor ŽGP.

Mladen Kršić, prije rata živio u roditeljskoj kući u Stanarima i imao atomobil «jugo», danas ima imovinu vrijednu više od milion KM, u vlasništvu ima građevinske mašine, stanove u Doboju i Beogradu i drugu imovinu, najveći dio imovine stekao nezakonito kao direktor Rudnika lignita u Stanarima i načelnik odjeljenja za privredu.

Milko Gogić, prije rata imao društveni stan i polovni automobil, danas ima imovinu vrijednu više od milion KM, u vlasništvu ima firmu «Interšped» sa uzurpiranim željezničkim zemljištem, poslovni prostor u glavnoj ulici i drugu imovinu, najveći dio imovine stekao nezakonito kao direktor «Interšpeda» i funkcioner komesarijata za izbjeglice, kada je švercovao sa humanitarnom pomoći.

Janko Jovanović, prije rata imao društveni stan i polovni automobil, danas ima imovinu vrijednu više od milion KM, u vlasništvu ima stambeno-poslovnu zgradu u Doboju i drugu imovinu, najveći dio imovine stekao nezakonito kao upravnik carinarnice u Doboju, radnik uprave za indirektono oporezivanje i uz pomoć supruge Jovanke Jovanović, predsjednika Osnovnog suda u Doboju i člana stečanje mafije.

Siniša Đorđević, prije rata imao društveni stan i automobil «zastava», danas ima imovinu vrijednu više od milion KM, u vlasništvu ima firmu «Mesopromet», više poslovnih prostora u Doboju i drugu imovinu, najveći dio imovine stekao nezakonito kao advokat i član PDP organizujući prevarantski posao izgradnje stanova u Doboju i zastupajući više lica u postupcima pred upravnim i pravosudnim organima prilikom čega se služio političkim vezama i podmićivanjem tužioca, sudija i ovlaštenih radnika organa uprave.

U drugu grupu bi se uslovno mogle svrstati osobe čija vrijednost imovine stečene na nezakonit način iznosi nekoliko stotina hiljada KM, uz mogućnost da vrijednost imovine nekih od pomenutih prelazi milion KM. Među njima su Novak Radojčić, Boro Pantić, Miroslav Radojčić, Stojko Blagojević, Zdravko Miličević, Miko Marković, Mirko Okolić, Zlatko Žakula, Darko Vidojević, Milovan Krčo, Pero Bukejlović, Perica Gojković, Slaviša Bukejlović, Veseljko Topalović, Đoko Stanišić, Nikola Gavrić, Slavko Nedić, Duško Panzalović, Gradimir Lalić, Ljubomir Kovačević, Vlado Đurđević, Mile Petričević, Milenko Panić, Milan Kovačević, Radivoje Gojković, Dragan Bogdanović, Dragan Đuranović, Milan Torbica, Mišo Plavšić, Mišo Ilić, Zdravko Petrović, Dimšo Todorović i mnogi drugi.

Treću grupu čini vlasnici privatnih firmi koji su veći dio svoje imovine milionske vrijednosti stekli poreskim utajama, carinskim prevarama, podmićivanjem, novcem sumnjivog porijekla i drugim pogodnostima prilikom dobijanja poslova, građevinskog zemljišta i slično. To su prije svih vlasnici Građ-prometa, Total trejda, Bato petrola, Džungle, Tatića, Đalića, DSW, Trgotransa, Šipada, Dejan komerca, Košute, Bolera, Premijera, Bijelić petrola, Merkura, Elta kabela, Oda petrola i više šljunkara. Sve ove privatne firme imaju poznate lokalne političke pokrovitelje, koji često u njima imaju suvlasničke interese. U vlasništvu poznatih lokalnih političara i drugih moćnika je dio prostora u kompleksu Džungla, veći dio benzinske pumpe Merkur i imovina drugih dobojskih privatnih firmi. Firma Premier je dobila ime po Peri Bukejloviću, koji im je obezbjeđivao unosne poslove na Željeznicana RS i na drugim mjestima.

Očekujemo vaše korisne informacije o ovoj temi putem komentara na ovaj tekst ili na e-mail dobojskamafija@gmail.com

Kriminalac kandidat za predsjednika

U dobojskom SNSD nema pozitivnih promjena. Svaki dan u ovu stranku preleti po neki bivši esdeesovac, pedepeovac ili kriminalac. Većina gleda da članstvo u ovoj vladajućoj stranci iskoristi za lične interese, kao što su poslanička funkcija, direktorska fotelja, rukovodeće radno mjesto, zaposlenje u nekoj dobrostojećoj firmi ili da dobije političku zaštitu za kriminalne poslove. Nije dovoljna vlast na državnom i republičkom nivou, već se vode pregovori sa kriminalcem Obrenom Petrovićem da se napravi većina u lokalnoj skupštini i uspostavi kontrola nad lokalnom vlašću.

U dobojskom SNSD vrše se poslednje pripreme za unutarstranačke izbore. Već ranije je donesena odluka da se smijeni sadašnji predsjednik SNSD u Doboju Stojan Lazarević. Istekao mu brzo rok trajanja i treba biti zamijenjen novim poslušnikom. Pred prošle izbore opasno se zamjerio Urošu Gostiću, kada je lobirajući za svoj izbor i kupujući birače, dobio više glasova od ovog sujetnog starca.

U ovom trenutku najozbiljniji kandidat za novog predsjednika dobojskog SNSD je Zdravko Miličević. Prije dva mjeseca prvi put se pojavio u prostorijama dobojskog SNSD i odmah dobio specijalni zadatak da koordinaira stranačke aktivnosti na trebavskom dijelu opštine. Posebno zaduženi stranački aktivisti vode kampanju među članstvom da se prihvati izbor ovog kandidata, koji ima podršku starca Uroša Gostića. Nakon Dragana Đuranovića i Stojana Lazerevića, ovo je u protekle 4 godine treći kandidat za poslušnika koga je sebi izabrao Uroš Gostić i koga stranački klimoglavci trebaju formalno potvrditi u stranačkim organima.

Ko je Zdravko Miličević? Kadar od povjerenja Bore Paravca, koji je u ratu i poslije rata bio šef opštinske inspekcije. Pod njegovom kontrolom su bili prikupljanje i raspolaganje ratnim plijenom, kao i sav haos u mnogim oblastima koje je ova inspekcija trebala kontrolisati i uredovati. Nakon ove funkcije, unaprijeđen je u šefa republičke tržišne inspekcije. Da bi osigurao svoje pozicije postao je član vladajućeg PDP, ali nikad nije prestao voljeti SDS i kriminalce. Veliki je prijatelj i sa Urošem Kruljem, na čijem zemljištu je izgradio diskoteku «Atlantik» i druge objekte. Radeći na ovim poslovima u proteklih petanest godina pošteno je zaradio novi A6 i imovinu vredniju od milion maraka.

Umalo da zaboravimo na još jednu bitnu činjenicu koja ovog kriminalca preporučuje za mjesto predsjednika dobojskog SNSD. Ispostavilo se da je Zdravko Miličević jedan od osnivača SNSD, jer navodno ima pristupnicu u ovu stranku iz 1998. godine. U ovom slučaju postoje samo dvije mogućnosti: da u SNSD postoji mogućnost retroaktivnog učlanjenja ili je Džino (Žino) bio proteklih desetak godina konspirativni član SNSD ubačen u SDS i PDP.

Imala li spasa za dobojski SNSD? Nema i neće biti dok starac Uroš Gostić o svemu odlučuje i dok likovi kao Zdravko Miličević i njemu slični mogu biti članovi i predsjednici stranke. Prvi uslov za ozdravljenje dobojskog SNSD je da se starac Uroš Gostić skloni iz stranke. Treba sačekati unutarstranačke izbore i definitivno se uvjeriti ima li dobojski SNSD članove među mladim i poštenim koji su se spremni suprostaviti ovakvom stanju?

MUDO dobilo nove stanare

U Doboju postoje dvije stambene zgrade koje građani zovu MUDO. Ovo ime zgradama je nadjenuo njihov projektant, a ono je u stvari bila skraćenica od Mjesto Uglednih DObojlija. U ovim zgradama stanove, među kojima su mnogi veći od 100 m2, dobili su prije rata opštinski funkcioneri, direktori, sudije, ljekari, borci i druge povlaštene kategorije. Obične Dobojlije ime MUDO koristre najčešće u njegovom drugom značenju.

Poslije rata MUDU su nedostajale nove ugledne dobojlije, jer većina njegovih starih stanara nije imala predratne pozicije i moć. Predratni kondukter u propalom dobojskom «Bosnaprevozu», bivši zamjenik načelnika opštine i sadašnji poslanik u Parlamentu BiH Mirko Okolić novi je stanar u MUDU. Prije nego što je uselio u MUDO, prodao je trosoban stan u novogradnji koji nikad nije platio «Radniku». Stan u MUDU platio je novcem od boračke zgrade, koju je dobio za «zasluge» kao predsjednik komisije, koja je četiri godine obmanjivala ili skrivala od javnosti kriminal u slučaju budžetskog finansiranja i dodjele stanova u boračkoj zgradi.

Novi stanar MUDA je sertificirani kriminalac Novak Radojčić, bliski saradnik načelnika opštine Obrena Petrovića. Ovaj kriminalac je uzimao šakom i kapom, a sve to je pošteno dijelio sa Obrenom Petrovićem. Dio novca stečen na ovaj način i kriminalnom prodajom imovine uništene trgovačke firme «Dobojpromet» iskoristio je za kupovinu stana u MUDU. Uz pomoć advokata Siniše Đorđevića, tužioca Mladena Simića i sudije prošao je sa nagodbom i minimalnim kaznom za dokazani kriminal. Obren Petrović se nije želio odreći ovog dokazanog kriminalca, tako da je zadržao na poslovima na kojim i dalje mariše novac za obojicu.

U MUDU je svoje novo gnijezdo svio i Mile Petričević, bivši šef urbanizma i sadašnji zamjenik direktora «Dobojinvesta». Ovaj dokazani poslušnik, dupeuvlakač i potrčko znao je u ovim nesretnim vremenima raditi za sebe i svoje gazde. Uletio je u stan u ratu ubijenog Zulfe Ćirića, u kome je prije njega stanovao rođak Bore Paravca, koji se dovodi u vezu sa ubistvom predratnog vlasnika ovog stana.

Kako Dobojski poreznici štite kriminalce

Prije nekoliko dana Siniša Đorđević, dobojski advokat i vlasnik sumnjivo privatizovane firme «Mesopromet», istjerao je inspektore dobojske poreske uprave iz prostorija «Mesoprometa». Inspektori su se požalili direktoru dobojske poreske uprave Stanislavu Kuzmanoviću, očekujući od njega zaštitu i podnošenje krivične prijave protiv Siniše Đorđevića. Iako je to bila njegova zakonska i moralna obaveza, direktor dobojske poreske uprave nije zaštitio svoje inspektore, nije podnio krivičnu prijavu i nije obezbijedio naplatu više od 100.000 maraka budžetskih prihoda, koliko Siniša Đorđević duguje po osnovu neplaćenih poreza i doprinosa. Čak šta više, poslije ovog slučaja direktor dobojske poreske uprave se izvinjavao Siniši Đorđeviću. Na ovaj način direktor dobojske poreske uprave je poslao jasne poruke svojim inspektorima da zaobilaze dobojske moćnike i dobojskim kriminalcima da mirno spavaju dok je on na čelu dobojske poreske uprave. Radnici najamnici u «Mesoprometu» i dalje će svaka tri mjeseca od Siniše Đorđevića primati na ruke 200 KM i neće biti penziono i zdravstveno osigurani.

Stanislav Kuzmanović je već deset godina na čelu dobojske poreske uprave. Poslije svakih izbora i promjene vlada Stanislav Kuzmanović promijeni političku stranku. Prema pouzdanim informacijama sadašnji direktor poreske uprave sa grupom inspektora pruža zaštitu velikim utajivačima poreza. Nekoliko inspektora poreske uprave steklo je zavidnu imovinu bavići se reketiranjem i štiteći utajivače poreza. Dobri poznavaoci prilika tvrde da se uz blagoslov poreznika godišnje utaji više od 10 miliona maraka poreza i doprinosa na području dobojske opštine.

Najveći dobojski utajivači poreza, koji imaju zaštitu sadašnjeg direktora poreske uprave, su «Slatka tajna», «Građpromet», «Autokomerc», «Total trejd», «Dejankomerc», «Bolero», «Košuta», DSW, »Elta-kabel», «Bato petrol», «Merkur», «Bijelić petrol», «Dijamant», šljunkare i još neke firme. Poreske utaje i carinske prevare omogućile su «Bati petrolu» i sličnim da za nekoliko godina steknu kapital vrijedan više miliona maraka. Ovakav poreski režim odgovara i Milanu Ninkoviću, kome se toleriše neplaćanje poreza za šljunkaru i prodaja švercovanog goriva na pumpi «Bijelić petrola».

Milanova i Obrenova dvorska televizija

Krajem 1996. godine Milan Ninković kreće u prikupljanje klasičnog
harača za finansiranje dobojske televizije. Zahtjev je upućen svim
direktorima dobojskih državnih firmi, od kojih je traženo da na račun
stranačke firme «Duga» uplate konkretan novčani iznos za finasiranje
ove televizije. U ovom zahtjevu nije skrivana namjera da se osniva
SDS-ova televizija i da će biti smijenjeni svi oni koji budu
kolebljivi ili pravili opstrukciju. Milan Ninković je u ovoj
aktivnosti imao svesrdnu podršku i pomoć Borislava Paravca, tadašnjeg
predsjednika Izvršnog odbora opštine Doboj.

U toku 1996. i 1997. godine oko 50 državnih firmi je na račun «Duge»
uplatilo preko dva miliona KM za osnivanje ove televizije. Najveće
iznose za ovu televizuju uplatili su opština Doboj, Dobojputevi,
Privredna banka, Tehnogas, PIK Šamac, PTT, Bosnaprevoz, Elektro Doboj
i Rafinerija ulja. Za nabavku televizijske opreme i druge troškove
utrošeno je oko 30% prikupljenih sredstava. Preostali dio (oko milion
i po KM) završio je u džepovima Milana Ninkovića i njegovog brata Pere
Ninkovića, direktora «Duge».

U toku 1999. godine izvršena je preregistracija ove televizije iz
javnog preduzeća u akcionarsko društvo. Prilikom ove preregistracije
nezakonito je uknjižen kapital državnih firmi na stranačku firmu
«Duga», tako da je «Duga» postala vlasnik 70% akcionarskog kapitala
televizije. Prljavi posao nezakonite preregistracije u sudu obavila je
sudija Jovanka Jovanović, sadašnji predsjednik Osnovnog suda u Doboju.
Za direktora ove televizije bio je imenovan je SDS-ov poslušnik Mile
Petričević.

Početkom 2000. godine ova televizija je dobila privremenu dozvolu za
rad. Poslije ovoga televizija nije radila tri godine. Krajem 2003.
godine načelnik opštine Obren Petrović prihvata ponudu «Duge» da
otkupi televizijsku opremu, koju opština plaća 290.000 KM. Zanimljivo
je da je te godine Obren Petrović bio posebno darežljiv prema Milanu
Ninkoviću, od koga je kupio i kuću na Čaršiji.

Ovo je samo jedna od mnogih kriminalnih dobojskih priča čiji su
glavni likovi i sadržaj poznati građanima Doboja. Sigurni smo da ljudi
iz dobojske policije i tužilaštva znaju i više od ovoga, ali se prave
mutavi. Od televizije i velikih planova koji su koštali blizu 3
milona KM, danas imamo privatnu Obrenovu televiziju na kojoj rade
polupismene osobe i nifomanke. Na programu ove televizije građani
imaju priliku svakodnevno gledati Obrena Petrovića, Mirka Okolića,
Voju Šumara ili slične lokane glupsone, popove i druge sadražaje sa
deklaracijom «medijsko đubre».

Kako je opljačkana Dobojska Privredna banka?

Kada bi ovakav naslov pročitali u dnevnim novinama, prvo bi pomislili da je ovo djelo maskiranih kriminalaca koji su naoružani ušli u banku i uzeli tuđi novac. Dobojsku privrednu banku opljačkali su lopovi koji nisu koristili fantomke i oružje, a njihova imena su dobro poznata Dobojlijama. Jedino se odgovorni u dobojskoj policiji i tužilaštvu prave mutavi i ništa nisu preduzeli da bi ove lopuže udomili u jednu od ovdašnjih buvara. Pljačkaši ove banke umjesto da odgovaraju, postali su predsjednici države, narodni poslanici, ministri, direktori, biznismeni, savjetnici i univerzitetski profesori.

Ova priča bi mogla krenuti od ratnog direktora dobojske privredne banke, Ljubomira Kovačevića zvanog «Čombe». Prijeratno Čombetovo radno mjesto bila je pećina u Stanovima, kod koje je čašćavao dobojske guzonje. Tada je pričao da mu je otac bio partizan, a u ratu i poslije se hvalio na sve strane kako mu je otac bio četnik. Početkom maja 1992. godine, kada je većina ljudi morala otići u vojsku ili bježati iz Doboja, trojka u sastavu Milan Ninković, Borislav Paravac i Ljubomir Kovačević «juriša» na trezor u dobojskoj privrednoj banci. Uz pomoć radnice banke Jovanke Jović prazne trezor i u vrećama odnose oko 10 miliona sadašnjih KM stare devizne štednje.

Čombe je sa velikom predanošću nastavio izvršavati partijski zadatak pljačke dobojske privredne banke. Šakom i kapom je dijelio kredite, davao donacije i plaćao fiktivne fakture. Tako je Peri Ninkoviću, bratu Milana Ninkovića, platio za sanaciju instalacija centralnog grijanja 300.000 KM, iako je stvarna vrijednost posla bila deset puta manja. Vrijednost nenaplaćenih kredita, koje je Čombe dijelio u ratu i poslije rata, iznosila je prije prodaje ove banke oko 30 miliona KM. Po osnovi kredita početkom 2003. godine «Živinokop» iz Donjih Žabara dugovao je dobojskoj privrednoj banci oko 3 milona KM, a veliki dužnici bili su «Trebavakomerc», «Mesopromet», PIK Šamac, Naftna industrija RS, «Agrokop», «28. juni», «Poljooprema», «Izbor», Kompanija «Kušljić», «Ratar», «Bosanka», Tvornica cijevi, «Trgoprevoz», «Kuzmanović» i mnogi drugi. U vrijeme najvećih pljački, predsjednik upravnog odbora ove banke bio je Branislav Garić, a Čombetov savjetnik Dragan Mikerević.

Dobojska privredna banka prije rata je imala preko 400 zaposlenih i bila je jedna od najboljih banaka u BiH. Ova banka je pod sumnjivim okolnostima prodata za samo 560.000 KM, iako je imala oko 30 miliona nenaplaćenih kredita i objekte u vrijednosti oko 11 miliona KM. Novi vlasnik je već uspio naplatiti preko 30% nenaplaćenih kredita i otpustiti 120 radnika. Otpušteni radnici već četvrtu godinu traže pred sudom zaštitu svojih prava i iz stanja gladovanja najavljuju prelazak na «štrajk glađu». Nakon uspješne pljačke i prodaje banke, Čombe je na prijedlog Borislava Paravca postao član upravnog odbora Centralne banke BiH, a bio je i savjetnik načelnika opštine Obrena Petrovića. Sada radi kao predavač na privatnom fakultetu «Fuma» u Doboju, kod kriminalca Mirka Stojčinovića.

Zašto u Doboju nema SNSD?

U Dobuju nikada nije uspostavljen pravi SNSD, koji je od svog osnivanja imao krizu identiteta i rukovođenja. Prvi predsjednik dobojskog SNSD najuren je iz Seljačke stranke zbog krmača. Ovaj kokuz od prije deset godine, je pred poslednje izbore prijavio imovinu od 1,5 milona KM. Imovinu je stekao pljačkom «Dobojputeva», zbog čega će najvjerovatnije dobiti višegodišnju zatvorsku kaznu. Drugi predsjednik se pred poslednje lokalne izbore prodao Obrenu, a zbog uzimanja mita krivično je odgovarao. Treći i poslednji predsjednik za sada sluša svoje mentore, a za pola godine direktorovanja na željeznicama je uspio napraviti nekoliko štetnih poslova zbog kojih bi mogao i krivično odgovarati.
Dobojski SNSD iz sjene vodi starac Uroš Gostić. U ovoj stranci nema organa i unutrašnje demokratije. Da stanjem u ovoj stranci zadovoljni su jedino poslušnici, poltroni i dupeuvlakači. Osim politikom, starac Uroš Gostić se bavi i sumnjivim poslovima. U vrijeme direktorovanja naftnom industrijom njegova privatna firma je bila ekskluzivni dobavljač sirove nafte.. Prvi je širom otvorio vrata na koja su u stranku ušli Uroš Krulj i drugi Obrenovi dobojski kriminalci. U tome mu svesrdno pomaže i Milan Jelić, koji upravlja jednim poltronskim i kriminalnim dijelom ove stranke u Doboju. Preko Milana Jelića i Stojana Lazarevića u stranku su ušli kriminalci kao što su Vlado Đurđević, Milovan Krčo, Milenko Cvijanović, Zoran Blagojević i drugi.
Dobojski SNSD nikada neće biti onaj pravi, jer u njemu odlučujući uticaj imaju karijeristi, poltroni, kriminalci i bivši SDS-ovci. Dojučerašnji SDS-ovci su sadašnji predsjednik Stojan Lazarević, potpredsjednici Vlado Đurđević i Ljubo Pašalić, Uroš Krulj, Milenko Cvijanović, Milovan Krčo, Zoran Blagojević, Milko Gogić, Drago Ljubičić i mnogi drugi. Dojučerašnji SDS-ovac je i Milan Jelić, koji je dovodeći u stranku Milovana Krču i Milenka Cvijanovića, rekao Veliboru Ristiću kako će oni obezbijediti nekoliko stotina hiljada KM za izbornu kampanju ove stranke.

U službi dobojske mafije

Organizovani kriminal u Doboju postoji i traje već 15 godina zahvaljući podršci ili tolerantnom odnosu pojedinca i struktura čiji bi osnovni zadatak trebao biti borba protiv kriminala.
Dio dobojske mafije je politička i stranačka mafija. Gotovo sve političke stranke u Doboju su u službi organizovanog i najtežeg kriminal, a njihovi najistaknutiji predstvnici su dio mafijaške strukture. Ovaj kriminal podržavaju gotovo sve političke stranke u Doboju i njihovi predstavnici u organima vlasti. Na strani kriminala su, osim predstavnika SDS, predsjednik dobojskog SNSD Stojan Lazarević, odbornik Velibor Ristić, poslanici Uroš Gostić, Milorad Živković i drugi, odbornici Socijalističke partije, odbornici SDA, odbornik i predsjednik skupštine opštine iz SDP Enes Suljkanović.
Dobojska mafija ima svoju policijsku, pravosudnu i poresku mafiju. Na strani organizovanog kriminala u Doboju su pojedinci na ključnim pozicijama u policiji, tužilaštvu, sudovima, inspekcijskim organima i dijelovima tajnih službi. Organizovani kriminal u Doboju ima svoje ljude na mjestima načelnika i drugim bitnim pozicijama u Centru javne bezbijednosti, tužioce u Okružnom tužilaštvu, predsjednike dobojskih sudova i određene sudije, načelnika i pojedine inspektore u poreskoj upravi.
Medijska mafija je takođe dio dobojske mafije. Oni imaju svoje medije i novinarske sponzoruše. Pod njihovom potpunom kontrolom su lokalni mediji, a imaju značajan uticaj na ostale medije i većinu novinara dopisnika iz Doboja.
Advokatska mafija je posebno značajan dio dobojske mafije. Najpoznatiji dobojski advokati koji zastupaju interese organizovanog kriminala su Goran Nešković i Siniša Đorđević. Ovaj posao za sada obavljaju uspješno zahvaljajući postojanju korumpiranog pravosuđa, policije i drugih institucija. Goran Nešković, povjerenik za dobojsko pravosuđe u ratu i bivši zamjenik ministra pravde, pravni je zastupnik interesa SDS-ovog ratnog i poslijeratnog kriminala. Najunosnije poslove Goran Nešković ostvaruje zastupajući i savjetujući kriminalce kao što su načelnik opštine Obren Petrović i njegovi najbliži saradnici. Samo za ove poslove Goran Nešković godišnje inkasira blizu 100.000 KM, a značajne prihode ostvaruje braneći optužene za ratne zločine i drugi kriminlce koji se dijelom finansiraju iz budžetskih i drugih lokalnih izvora. Siniša Đorđević je početkom rata bio predsjednik dobojskog opštinskog suda u Doboju, a nakon toga potrčko u Mandićevom predstavništvu RS u Beogradu. Iz Beograda se vraća u Doboj da promoviše svoju knjigu o bezgrešnom Radovanu Karadžiću. Njegov put od kokuza do milionera trajao je samo nekoliko godina, u kojima se bavio kriminalom i zastupao interese velikih dobojskih i drugih kriminalaca. Najznačajniji i najunosniji poslovi Siniše Đorđevića bili su osmišljavanje i organizovanje prevare nekoliko stotina kupaca Mećininih stanova u Doboju, zastupanje vlasnika javnih kuća, «Radnika», «Džungle», «Slatke tajne», «Makroproma», posredovanje u sumnjivim poslovima kod ministarstava u vrijeme Ivanićeve vlade i učešće u privatizaciji «Poljoremonta» i «Mesoprometa». Goran Nešković i Siniša Đorđević su u ove poslove uključili i svoje kumove. Goran Nešković je pomogao svom kumu Boriši Iliću da dobije poslove zastupanja «Građ-promet» i poslove odbrane u krivičnom postupku protiv Milenka Cvijanovića, direktora «Elektro Doboja» i jednog od najvećih dobojskih kriminalaca. Đorđevićev kum Miodrag Tufegdžić, bivši švercer oružjem, gastarbajter i besposličar, brani Slavku Dragičevića i druge optužene za pljačku «Dobojputeva».

U Doboju nikad gore

U Doboju je bilo gore samo u poslednjem ratu, kada su gospodari života i smrti-ius vitae ac necis u ovom gradu bili Mićo, Boro, Obren, Karaga, Predo i još neke protuve. Umjesto da ostatak života provedu u buvari sa zasluženim kaznama zbog ratnih i poslijeratnih grijehova, oni su danas političari ili biznismeni sa jakim uticajem na stanje u ovom kriminalizovanom i korumpiranom gradu
Neki su očekivali ili se nadali da će dobojsku trulež i smrad oduvati vjetrovi vlade Milorada Dodika. Nažalost ovo se nije desilo, a Doboj je poklopio nezapamćen smrad. Politički smradovi svih opcija u bratsko-zločinačkom zagrljaju urlaju onu njihovu «Nemože nam niko ništa, jači smo od sudbine».
Doboj je prepoznatljiv po dva Uroša.Po starcu Urošu Gostiću, doživotnom poslaniku SNSD i čovjeku koji zbog dobi u kojoj se nalazi važenje vozačke dozvole mora da produžava na svakih šest mjeseci i po Urošu Krulju, jednom od najvećih dobojskih kriminalaca i dojučerašnjem istaknutom članu dobojskog SDS-a. Urošu Gostiću i njemu sličnim nije zasmetalo što mu je nešto mlađi imenjak, u ratu i odmah poslije rata, opljačkao i uništio dobojski «Bosnaprevoz» i konkretni dokazi o višemilionskoj šteti koji su nestali iz dobojske policije i pravosuđa. Nakon ovoga je Uroš Krulj stvorio poslovnu imperiju sa višemilionskim kapitalom i bio jedan od glavnih finansijera SDS i mreže za skrivanje optuženih za ratne zločine. Urošu Krulju treba Uroš Gostić zbog političke zaštite od progona za počinjeni kriminal i podrške za nove kriminalne poslove, a Urošu Gostiću treba prljavi novac od Uroša Krulja i njemu sličnih.
Doboj je poznat i po dva dugogodišnja prijatelja Milana. Milanu Jeliću, bivšem direktoru Rafinerije ulja i ministru industrije, sadašnjem predsjedniku RS i potpredsjenilku SNSD, i Milanu Ninkoviću, bivšem predsjedniku dobojskog SDS i najodgovornijoj osobi za ratni i veći dio poslijertnog kriminala u Doboju. Milan Jelić uz pomoć svog imenjaka kontroliše dio dobojske političke scene i neka javna preduzeća, a Milan Ninković uživa na slobodi sa opljačkanim višemilionskim kapitalom v i tolerisanom biznisu sa šljunkarama i švrecom gorivom.
Doboj ima i dvojicu Bora. Boru Paravca, ratnog i poslijertnog vladara Dobojem,bivšeg člana Predsjedništva BiH i budućeg milionera u penziji, i Boru Stevanovića, potpredsjednika SNSD i savjetnika načelnika opštine Doboj. Penzioner Boro Paravac će najveći dio vremena provoditi na svojim bazenima u Doboju, a Boro Stevanović će kao kadar SNSD morati savjetovati kriminalca Obrena Pertrovića.
U Doboju postoji sveštenik koji svojim parohijanima, običnim ljudima, nije ni malo mio ni drag. Uz blagoslov vladike vozi najskuplje automobile, posreduje u zapošljavanju i sličnim uslugama, kiti maloljetnice u dobojskim noćnim barovima sa novčanicama od 500 eura i najvjerovatnije diluje drogu. Ovaj sveštenik je viđen u društvu Stojana Lazarevića i Vlade Đurđevića na poslednjem većem skupu SNSD u Doboju. Parohijani su se više puta žalili vladiki zbog razvratničkog i nepriličnog ponašanja ovog sveštenika, ali vladiki je očigledno draži ovakav sveštenik nego čistoća vjere i potrebe običnih vjernika.
Kriminalac Obren Petrović još vlada Dobojem. Protiv ovog kriminalca vodi se krivični postupak po optužnici za jedno od stotinjak djela zloupotrebe službenog položaja. Mnogi sumnjaju u pravedno suđenje ovom kriminalcu. Njegovi saradnici, koji su osuđeni za krivično djelo uzimanja mita, ponovo uzimaju mito za sebe i Obrena. Mito uzima i Obrenova kuma, koju je zaposlio u urbanizmu. Prije ovih izbora napravio je dil sa Urošom Gostićem, o nenapadanju i učeću SNSD u lokalnoj vlasti. Uroš Gostić je dobro novčano profitirao kada je osigurao saglasnost Vlade RS za kredit od 4 miliona KM, koje će Obren Petrović nedomaćinski trošiti.
Doboj ima dvorsku televiziju i dvorsku budalu. Ulogu dvorske televizije Obren age uspješno obavlja dobojska televizija, a dvorske budale Vojo Jovanović, šumar u penziji i odbornik u skupštini opštine.

Dobojska mafija

Odlučili smo da pokrenemo novi blog u kome ćemo zajedno sa vama pisati o najtežim oblicima organizovanog kriminala u Doboju i šire. Iako ovaj kriminal nema sve karakteristike klasične mafije, on u sebi sadrži određene elemente koji su svojstveni ranoj fazi nastajanja mafije. Stari blogovi i druga pisanja o dobojskom kriminalu u proteklom periodu bili su ograničeni određenim političkim opcijama i drugim interesima. Posebno ćemo biti otvoreni prema onima koji budu željeli obogatiti sadržaj ovog bloga sa svojim prilozima o organizovanom kriminalu u Doboju. Vaši utemeljeni prilozi o organizovanom kriminalu koji pošaljete na naš e-mail biće objavljeni na ovom blogu.