Dobojska braća po kriminalu

Predsjednici tri najjače dobojske političke stranke su kriminalci. I to ne obični, već veliki ili među najvećim u ovom jebenom gradu. Ne samo da su kriminalci, već su im karakteri, njuške i životopisi vrlo slični. Nešto kao tri rođena brata. Definitivno, ovo je potvrda da u Doboju između SDS, SNSD i PDP nema suštinske razlike.

Kao što smo najavili, Zdravko Miličević je izabran za predsjednika dobojskog SNSD. Možda je bolje reći da ga je starac Uroš Gostić izabrao za svog predsjednika u Doboju. Na ovu funkciju preporučio ga je njegov najnoviji audi koji vrijedi više od 100.000 KM, moteli u privatnom vlasništvu na crnogorskom primorju i druga nezakonito stečena milionska imovina, političko iskustvo kroz članstvo u SDS, PDP i SNSD, spremnost da bude vjerno kuče starca Uroša Gostića i opredjeljenje vrha stranke da u Doboju bude očuvan kontinuitet petnaestogodišnjeg kriminala. Kada se početkom devedesetih vratio ili izbjegao iz Hrvatske, bio je obični proleter i goljo. Počeo se nezakonito bogatiti u ratu kao član SDS i šef lokalne inspekcije, vršeći zloupotrebe sa ratnim plijenom i inspekcijskim ovlaštenjima. Nakon ovoga, nastavio je sa zloupotrebama ovlaštenja, kao inspektor i šef republičke tržišne inspekcije. Kada se promijenila vlast, odlučio je promijeniti stranku i «zaraditi» još koji milion.

Nešto prije Miličevića, za novog predsjednika dobojskog SDS izabran je Branislav Garić. Izbor ovog ili nekog drugog kriminalca za predsjednika bio je očekivan, jer SDS neprikosnoveno i kriminalno vlada u Doboju punih petnaest godina. Prije rata Branislav Garić je bio potrčko kod Milorada Ivoševića. Da nije bilo ovog nesretnog vremena, Garić bi bio obični brestovački đilkoš ili faca koja bi možda nešto značila publici kod Gedže ili Dušanke Čupine. U ratu je u objektima Bosnakopa u Rudanci organizovao logor u kome su mučeni i ubijani nesrbi. Logoraši su za Garića radili najteže poljoprivredne i druge poslove. Kao direktor Bosnakopa Garić se nezakonito bogatio rasprodajući društvenu imovinu i švercujući gorivo, ratni plijen i repromaterijal, koji je dobijen kao humanitarna pomoć. Kao načelnik urbanizma uzeo je veliki novac za izmjene planske dokumentacije, izdavanje spornih građevinskih dozvola, nezakonito umanjenje obaveza koje plaćaju investitori i dodjelu poslova za uređenje građevinskog zemljišta. Kao potpredsjednik skupštine opštine i predsjednik SDS nezakonito je uzeo nekoliko stotina hiljada maraka na poslovima asfaltiranja seoskih puteva, na kojim je asfalt tanji i uži od ugovorenog i plaćenog. Od krivične odgovornosti i Tunjičke buvare uspješno ga štiti Stančićka u dobojskom tužilaštva.

Dragan Mikerević, predsjednik dobojskog PDP, ima od sabraće po kriminalu najduži staž na funkciji u stranci i najvredniju nezakonito stečenu imovinu. Njegov glavni biznis prije rata bio je uzganje rasade sa ocem Jovom. Da će ovaj perspektivni rasaddžija i kalamar iz Bukovačkih Čivčija poslije rata postati predsjednik vlade i milioner, nisu mogli proreći ni Tarabići, ni sve vidovite Branke. Prije rata kupio je diplomu ekonomskog fakulteta, a nakon toga kupio je magisterij i doktorat. Prvi veći novac zaradio je organizujući izradu bezvrijednih programa privatizacije, a milione je uzeo, za nepunih pet godine kao predsjednik vlade i dobojskog PDP, od štetnih ugovora i drugih poslova, kao i od onih koje je imenovao na razne funkcije. Novac je uzimao za isplatu spornih i sumnjivih potraživanja iz rata, a dobojska firma Radnik je bankrotirala poslije izgradnje njegove privatne kuće u Bukovačkim Čivčijama.