U Doboju nikad gore

U Doboju je bilo gore samo u poslednjem ratu, kada su gospodari života i smrti-ius vitae ac necis u ovom gradu bili Mićo, Boro, Obren, Karaga, Predo i još neke protuve. Umjesto da ostatak života provedu u buvari sa zasluženim kaznama zbog ratnih i poslijeratnih grijehova, oni su danas političari ili biznismeni sa jakim uticajem na stanje u ovom kriminalizovanom i korumpiranom gradu
Neki su očekivali ili se nadali da će dobojsku trulež i smrad oduvati vjetrovi vlade Milorada Dodika. Nažalost ovo se nije desilo, a Doboj je poklopio nezapamćen smrad. Politički smradovi svih opcija u bratsko-zločinačkom zagrljaju urlaju onu njihovu «Nemože nam niko ništa, jači smo od sudbine».
Doboj je prepoznatljiv po dva Uroša.Po starcu Urošu Gostiću, doživotnom poslaniku SNSD i čovjeku koji zbog dobi u kojoj se nalazi važenje vozačke dozvole mora da produžava na svakih šest mjeseci i po Urošu Krulju, jednom od najvećih dobojskih kriminalaca i dojučerašnjem istaknutom članu dobojskog SDS-a. Urošu Gostiću i njemu sličnim nije zasmetalo što mu je nešto mlađi imenjak, u ratu i odmah poslije rata, opljačkao i uništio dobojski «Bosnaprevoz» i konkretni dokazi o višemilionskoj šteti koji su nestali iz dobojske policije i pravosuđa. Nakon ovoga je Uroš Krulj stvorio poslovnu imperiju sa višemilionskim kapitalom i bio jedan od glavnih finansijera SDS i mreže za skrivanje optuženih za ratne zločine. Urošu Krulju treba Uroš Gostić zbog političke zaštite od progona za počinjeni kriminal i podrške za nove kriminalne poslove, a Urošu Gostiću treba prljavi novac od Uroša Krulja i njemu sličnih.
Doboj je poznat i po dva dugogodišnja prijatelja Milana. Milanu Jeliću, bivšem direktoru Rafinerije ulja i ministru industrije, sadašnjem predsjedniku RS i potpredsjenilku SNSD, i Milanu Ninkoviću, bivšem predsjedniku dobojskog SDS i najodgovornijoj osobi za ratni i veći dio poslijertnog kriminala u Doboju. Milan Jelić uz pomoć svog imenjaka kontroliše dio dobojske političke scene i neka javna preduzeća, a Milan Ninković uživa na slobodi sa opljačkanim višemilionskim kapitalom v i tolerisanom biznisu sa šljunkarama i švrecom gorivom.
Doboj ima i dvojicu Bora. Boru Paravca, ratnog i poslijertnog vladara Dobojem,bivšeg člana Predsjedništva BiH i budućeg milionera u penziji, i Boru Stevanovića, potpredsjednika SNSD i savjetnika načelnika opštine Doboj. Penzioner Boro Paravac će najveći dio vremena provoditi na svojim bazenima u Doboju, a Boro Stevanović će kao kadar SNSD morati savjetovati kriminalca Obrena Pertrovića.
U Doboju postoji sveštenik koji svojim parohijanima, običnim ljudima, nije ni malo mio ni drag. Uz blagoslov vladike vozi najskuplje automobile, posreduje u zapošljavanju i sličnim uslugama, kiti maloljetnice u dobojskim noćnim barovima sa novčanicama od 500 eura i najvjerovatnije diluje drogu. Ovaj sveštenik je viđen u društvu Stojana Lazarevića i Vlade Đurđevića na poslednjem većem skupu SNSD u Doboju. Parohijani su se više puta žalili vladiki zbog razvratničkog i nepriličnog ponašanja ovog sveštenika, ali vladiki je očigledno draži ovakav sveštenik nego čistoća vjere i potrebe običnih vjernika.
Kriminalac Obren Petrović još vlada Dobojem. Protiv ovog kriminalca vodi se krivični postupak po optužnici za jedno od stotinjak djela zloupotrebe službenog položaja. Mnogi sumnjaju u pravedno suđenje ovom kriminalcu. Njegovi saradnici, koji su osuđeni za krivično djelo uzimanja mita, ponovo uzimaju mito za sebe i Obrena. Mito uzima i Obrenova kuma, koju je zaposlio u urbanizmu. Prije ovih izbora napravio je dil sa Urošom Gostićem, o nenapadanju i učeću SNSD u lokalnoj vlasti. Uroš Gostić je dobro novčano profitirao kada je osigurao saglasnost Vlade RS za kredit od 4 miliona KM, koje će Obren Petrović nedomaćinski trošiti.
Doboj ima dvorsku televiziju i dvorsku budalu. Ulogu dvorske televizije Obren age uspješno obavlja dobojska televizija, a dvorske budale Vojo Jovanović, šumar u penziji i odbornik u skupštini opštine.