10/25/09

Dobojski odbornici najplaćeniji u RS

DOBOJ - Mjesečna naknada odbornika Skupštine opštine Doboj iznosi 1.275 KM, pa su prema tome najplaćeniji u RS u odnosu na svoje kolege.
Odbornici lokalnih parlamenata u ostalim gradovima RS sa svojim primanjima znatno zaostaju za dobojskim kolegama, pa tako odbornici u Skupštini grada Banjaluka mjesečno primaju 850 KM, u Skupštini opštine Bijeljina 700 KM, a u Palama su primanja odbornika 500 KM.
To što za jedno zasjedanje SO mjesečno, uz još dodatne obaveze, primaju četvorocifren iznos dobojski odbornici različito posmatraju.
Dragan Marković, nezavisni odbornik u SO Doboj, predstavnik nacionalnih manjina, ističe da pored toga što u odborničkoj kancelariji svakodnevno prima građane, stalno radi na terenu.
"Smatram da treba vrednovati svakog odbornika i vršiti umanjenja odborničkih naknada onim odbornicima koji nisu aktivni, koji ne prisustvuju sjednicama, javnim raspravama, a njih je dosta u našem lokalnom parlamentu", kaže Marković.
On navodi da je tražio da se odbornicima koji su zaposleni i imaju stalna primanja umanji naknada, a da odbornici koji su nezaposleni, poput njega, primaju predviđeni odbornički paušal.
Mjesečna naknada treba da prati aktivnosti odbornika i njihovu kreativnost, smatra Milenko Gligorić, odbornik SDS-a, zbog čega odbornici koji nisu aktivni ne zaslužuju tako velika primanja.
Gligorić naglašava da se odbornici tokom kampanje izlažu trošku, odnosno ulažu vlastita sredstva za promociju, dok članovi nekih komisija koji imaju ista primanja kao i odbornici ništa ne ulažu.
"Da bi čuli za vaše ime, od kakvog ste štofa napravljeni, kakav program nudite, morate da uložite određena sredstva. Ja sam uložio 5.000 KM u svoju ličnu kandidaturu, na plakate, poruke biračima, dok članovi Opštinske izborne komisije primaju iste naknade, a ne ulažu ništa. Odbornici, ipak, moraju da prođu kroz narod i da obezbijede minimum sredstava da bi prošli, da ulože u propagandu. To je cijena političkog pluralizma", kaže Gligorić.
Visina odborničkih primanja treba da bude korekta jer odbornika ne treba ni u kom smislu minimizirati - ipak izborom na to mjesto preuzima određenu odgovornost, navodi Spomenko Vasilić, odbornik SNSD-a.
Koliko dobro radi opština, kaže Vasilić, toliko treba da budu nagrađeni službenici i odbornici, a angažovanost odbornika ne treba svoditi samo na obraćanje za skupštinskom govornicom.
"Vrlo je nezgodno da vežemo visinu paušala za to koliko neko izlazi za govornicu, jer ne biramo za odbornike stručnjake iz nekih oblasti, nego ljude iz naroda koji dobiju najviše glasova. To nisu stručanjci, to su narodni odbornici. Ima ljudi koji su neuki u određenim oblastima i od njih se ne može ni očekivati da raspravljaju o određenim stvarima", izjavio je Vasilić.

Nezavisne novine

9/19/08

Grad lopova i lažnih popova

Prošlo je mnogo godina otkad sam otišao i Doboja. Za ovaj grad me još vežu rodbina, prijatelji i sjećanja na neka bolja vremena. Jednom godišnje dođem u moj, već bivši grad. Poslednji put sam bio u avgustu ove godine. Pričalo se o jesenjim lokalnim izborima. Jedni kažu da se ništa neće promijeniti, drugi opet, da bi možda vlast mogla biti promijenjena.

Malo je toga ostalo isto, svih ovih godina u Doboju. Vrijeme je ovdje stalo samo za Jaska Talijana i Alagu. Sve drugo se mijenja, uglavnom na lošije. Nove stambene zgrade, tržni centri, otvoreni bazeni, obnovljena željeznička stanica, našminkana gradina i radovi u glavnoj ulici i parku su vjerovatno dobre promjene u Doboju. Loše promjene su nezaposlenost, uništene firme, oronule fasade, zgrada na mom dječijem igralištu, saobraćajni haos, kladionice na svakom koraku, duboke nacionalne i stranačke podjele. Na lokalnoj televiziji gledao sam gradonačelnika. Mučio se dok je čitao nekakav govor. Rekli su mi da se ponovo kandidovao i da će ga podržati muslimani. Dosta njih misli da bi mogao biti ponovo izabran, jer nema jaku konkurenciju na izborima. Katastrofa. Teško mom Doboju sa ovakvim političarima.

Kriminal je riječ koja se najčešće može čuti u Doboju. Većina Dobojlija misli da su kriminalci svi političari, direktori javnih preduzeća i vlasnici privatnih firmi. Stiče se utisak da ovdje nema protivnika kriminala. U Doboju niko nije odgovarao zbog pljačke državnih firmi. Direktor, koji je uništio Bosnaprevoz, firmu u kojoj je radio moj otac, sada ima veliku privatnu firmu. Neki seljak je dobio besplatno zemljište kod autobuske stanice, na kojem je izgradio bazene. Predratni radnik na benzinskoj pumpi sada je glavni poslastičar u gradu. Gotovo svi poslovni prostori u glavnoj ulici su postali privatno vlasništvo. Posebno me iznenadilo kada sam čuo da je gradinu jprivatizovao neki tip iz nevladine organizacije, koji je u talu sa načelnikom opštine. U Doboju možete sresti popa, koji vozi skupocjenog chryslera sa diplomatskim tablicama. Kažu da se bavi sumnjivim poslovima i da se lažno predstavlja kao pop.

Kada sam odlazio iz Doboja, vidio sam transparent, na kome je pisalo „Doboj moj grad“. Ko to kaže moj i u ime koga? Oni koji otimaju moj i naš Doboj. Na pamet mi pade stara, dobra pjesma „Nikad se neću vratit u svoj rodni grad“. Ipak, više bi priličilo da na ulazu u grad piše „Doboj, grad lopova i lažnih popova“.


Ovaj tekst smo dobili putem našeg maila: dobojskamafija[et]gmail.com. Pozivamo i druge da nam pišu.

7/29/08

Mali Perica

Likovi iz priča za djecu i viceva, kao što su mali Đokica i mali Perica su svima manje, više poznati. Mali Đokica ima i ono drugo, preneseno značenje. Ova priča je posvećena jednom pravom dobojskom Perici. Ne Petru ili Peri, već baš Perici Gojkoviću. Takvo ime su mu dali njegovi roditelji.

Odavno je Perica odlučio da ne bude više mali. Jedino ga još jebu ime i baby face, jer djeluju zbunjujeće na one koji ga manje poznaju. Još ranije je Perica odlučio da ne bude više u sjeni poznatijeg Pere Bukejlovića. Prvo je 1998. godine formirao poluprivatnu višu tehničku školu, zatim privatnu firmu i na kraju poluprivatni saobraćajni fakultet.

Na vrijeme je Perica shvatio da se do brzog bogatstva i moći dolazi jedino nepoštenim radom. Prvo je počeo muljati sa kursevima, ispitima i diplomama na svojoj poluprivatnoj višoj tehničkoj školi, a nakon toga i na Saobraćajnom fakultetu. Prve unosne poslove sa svojom privatnom firmom za projektovanje i izvođenje instalaterskih radova napravo je sa poznatim direktorima i kriminalcima iz Željeznica RS i Srednje tehničke škole, Telebakom i Bogdanovićem.

U proteklih nekoliko godina poslove vrijedne više miliona realizuje sa načelnikom opštine Obrenom Petrovićem i direktorom gradske toplane Zoranom Ristikićem. Ozbiljna istraga ili kontrola bi pokazala da se radi o najmanje dva puta naduvanim poslovima, u kojim su svi ugrađeni. Obren mu je postao zakletva, a njegovu sliku drži na zidu svoje kancelarije na saobraćajnom fakultetu i u stanu, umjesto ikone. Zaposlio je na fakultetu Obrenovog sina i već mu obezbijedio stan u kriminalnim poslovima sa njegovim ocem. Kako i nebi, kad je zahvaljujući Obrenu i drugima postao milioner. Nije zajebancija, mali Perica je jedan od dobojskih milionera.

6/4/08

Učinite nešto

Zbog opšte beznadežnosti i nemogućnosti da bilo šta osim ovoga što činim uradim, a zbog griže savjesti moramo nešto da uradimo, odnosno da pokušamo uraditi to jest sa tim upoznati one u koje još uvijek vjerujem da mogu i hoće da urade.

Ova priča je iz Doboja grada na tri rijeke koji je planski građen sa dosta parkova i zelenila sa dosta dobrom infrastrukturom ali sve je to bilo do 1990 godine dok na vlast nije došla ova mafija.

Pored velike mogućnosti za širenje zgrade niču po prakovima, na parkinzima, zelenim površinama pa čak u poslednje vreme planiraju je postaviti i na gradski stadion.

Ruše se kuće od dva stana a na njihovo mijesto niče zgrada od 30 stanova, zgrada bez parkinga, zelene površine i tijesnih prilaznih puteva, a regulacioni plan se mijenja svaki dan kada je to u interesu vladajućih mafijaša i njihovih pulena.

Čak se i komunalno preduzeće uključilo u građevinu, rušeći zgradu od od 4 stana a na tom mijsetu zidajući zgrade od 150 stanova pa kad zafali zemlje što poklapa temelj zatvore ulaz u pomoćni stadion a sa dijelom zgrade ulaze i u glavni gradski stadion.

Zgradu rade i na zemljištu organizacije "Složno" koju je mafijaš Milenko Božić preveo na sebe a kupio od novca 200 članova organizacije "Složno" koji nikada nisu dobili nit stan niti novac ( o svemu ovome pisali su svi mediji ali mafijaš se i dalje šeta slobodan i još prodaje zemljište i dijelove zgrada iako svi to u Doboju znaju da to on nemože).

Tužilaštvo i MUP znaju da je Božić Milenko zvani Mećina organizovano prevario 200 najugroženijih ljudi koji su svoje imanje u Federaciji prodali za stambeno riješenje kod Mećine, kupujući imovinu za njihove pare i prevodeći na sebe koji su ga i tužili ali kadgod treba na sud on je u bolnici a zatim sljedeći dan na ulici a za to vrijeme sudije i advokati uzimaju novac i od mećine a i od oštećenih i tako pet godina oštećeni umiru a Mećina sve manje dužan.

Molimo medije da ovo objave a pre toga da se uvjere u istinitost ovog pisma.
Ministarstvo građevine RS da provjeri mogućnost gradnje zgrade dijelom u gradskom stadionu i da li je zaista moguće tako mijenjati regulacioni plan.
Specijalno tužilaštvo ovdje ako nema posla i nema vremena onda neznamo gdje bi imalo.
Molimo vladu RS da preko svojih organa utiče da do ovoga ne dođe i da se zaštiti narod od dobojskih mafijaša, uradite nešto kako bi imali šanse.

4/19/08

Kadrovi sa mafijaške liste

Zašto u dobojskoj policiji, pravosuđu, inspekcijama i drugim institucijama vlasti nema sposobnih, poštenih i hrabrih, ili narodski rečeno, onih koji imaju muda? Ili, ko to odlučuje u Doboju ko će biti tužilac ili policijski inspektor za privredni i organizovani kriminal, načelnik CJB, šef ili inspektor u poreskoj upravi, predsjednik suda, pravobranilac ili druga bitna faca u nekoj od institucija vlasti? Zašto u Doboju u lokalnim, entitetskim i državnim organima vlasti i drugim javnim institucijama sva bitna mjesta zauzimaju ljudi koji su uglavnom u službi mafije i njenih interesa? Svakome ko nas uvjeri u suprotno i imenom i prezimenom pokaže na osobu koja radi u institucijama vlasti u interesu naroda i pravde, dodijelićemo nagradu od 100 eura.

Pravi centri moći u Doboju su stranačka mafija SDS-a i SNSD-a. Obren Petrović, Branislav Garić i drugi iz SDS-a već duže vrijeme utiču na kadrovsku politiku i rad kontrolnih institucija vlasti. Oni bitnim osobama iz policije i pravosuđa potpuno javno grade stanove i poslovne prostore, dodjeljuju stipendije, obezbjeđuju posao u lokalnoj administraciji i slično, a ono što rade tajno, može se samo pretpostaviti. Tako su sve bitne osobe u dobojskom pravosuđu i policiji na Obrenovoj i Garićevoj platnoj listi.

U dobojskom SNSD-u grupa političkih naivaca je pokušala pokrenuti pitanje smjene nekih direktora u javnim preduzećima i drugih bitnih osoba, o čijem imenovanju odlučuje Vlada RS. Sve je ostalo na pokušaju, jer su Uroš Gostić, Stojan Lazarević i još neki ovoj grupi dali do znanja da kriminalac Milenko Cvijanović iz Elektro Doboja, direktor Gradske toplane u Doboju i još neki imaju njihovu političku zaštitu. Ne treba isključiti ni perverznu mogućnost da Obren Petrović i družina iz SDS-a imaju podršku Uroša Gostića da ostanu na vlasti u Doboju i u narednom četvorogodišnjem mandatu.

Koliko je kadrovska politika u Doboju u službi mafijaških interesa, najbolje pokazuje sledeći primjer. Vojislav Rađa, vlasnik i direktor dobojske firme ŽGP i Stojan Lazarević, narodni poslanik, ponudili su Dušku Brkljaču, bivšem policijskom inspektoru za privredni kriminal vraćanje na stari posao, pod uslovom da na miru ostavi kriminalca Milenka Cvijanovića, direktora Elektro Doboja. Jebeš narod i birače, priču o borbi protiv kriminala i pošteno članstvo dobojskog SNSD-a. Kriminalac Milenko Cvijanović mora ostati nedodirljiv, jer je na redu realizacija projekta izgradnje hidrocentrala na rijeci Bosni. Upućeni kažu da se po jednoj hidrocentrali može zavrnuti nekoliko desetina miliona maraka, a od ovog posla koristi mogu imati Cvijanović, Dodik, Gostić, Paravac, Simić, Lazarević, Rađa i drugi.

3/24/08

Dobojska (Ne)pravda

Tekst koji možete pročitati ispod, dobili smo od našeg čitaoca. Kao i brojne druge priče na ovom blogu i on otvara sumnju u to da je Dobojsko sudstvo duboko korumpirano. Koliko kriminala je bilo u ovom gradu za proteklih osamnest godina a za koliko su odgovarali oni koji to zaslužuju? Očito je da je sudstvo radi za tu dobojsku mafiju koja se bavi velikim kriminalom a da bi opravdali svoje nenormalno visoke plate u međuvremenu osuđuju sitne ulične lopove i nedužne ljude. Tekst ispod odnosi se na pravu istinu o sedamdesetogodišnjem Nikoli Šego kojeg je sud u Doboju 20.2.2008.g. nepravomoćno osudio na 5 god. zatvora za „pedofiliju“.

Kako bi ste bolje razumjeli o čemu se radi najprije ću Vam napisati nešto iz prošlosti tog „odvratnog starca“.
Nikola je na daleko i široko poznat kao veliki dobričina ali i naivčina. Svi njegovi poznanici, prijatelji, susjedi, njegova djeca, snaje, zetovi, prijaci i prije, unuci, unuke i praunuke imaju samo riječi hvale i zahvale prema tome sarome djedu kojeg jako vole i koji im sada jako nedostaje. Nikada nitko, njegova žena, pa i njegove unuke s kojima je živio od njihovog rođenja pa narednih 15-tak godina nije zamjetio nikakve nastrane sklonosti djeda, što i same potvrđuju, te ne mogu vjerovati da im je djed optužen za takav zločin! Svima je žao što nedužan Nikola mora opet proživljavati zatvornske dane.
Naime, Nikola je za vrijeme rata bio zatočen 7 mj. u srpskom logoru kod Doboja(Podnovlje, Liješće) kao civil. Proživio je sve golgote i njihove torture, te jedva preživio! Tamo je vido mnoge ljeude ( kao i znance) koji su poslje pada Posavine pljačkali i ubijali. Po izlasku iz logora došao je u Zagre kod sina, snaje, unuka i žene s kojima je živio i prije rata na svome imanju u Gnionici. Zagreb je za njega bio prevelik grad pun neznanaca, čeznuo je za svojim domom u Bosni. Nekoliko godina po završetku rata kada su se mnogi ljudi već bili vratili i Nikola je odlučio vratiti se u srpsko selo kao jedini Hrvat! Mnogima se to nije svidalo pa su tražili razne metode kako bi i posljednjeg Hrvata istjerali. Naivno je mislio da oni nemaju ništa protiv njega, svima je pomagao u okviru svojih mogućnosti, kao što je radio u selu i prije rata. U Gnionici, općini Vukoslavlje, to će svatko potvrditi.
Prije uhićenja, nekoliko mjeseci ranije bio je opljačkan, brutalno pretučen i svezan ostavljen u jednoj sobici koju su pljačkaši zapalili i u kojoj je trebao izgoriti. Pukom srećom vatra se ugasila sama od sebe, te je Nikola prežvio i to! Sve je zapisano u policiskom izvješću ali dalje od toga nije se išlo. Nakon oporavka u Zagrebu Nikola se vraća u svoje selo, a njegovi neprijatelji smišljaju druge načine kako da ga maknu iz tog sela.
U to se uključuje jedan domaći policajac u suradnji sa jednim hrvatom iz susjednoga sela koji s tim policajcem ima nepodmirene dugove. Kako bi izravnali račune dolaze na ideju da taj hrvat nazove policiju i optuži i osumljiči djeda za seksualno zlostavljanje maloljetnice- pošto je ta djevojčica prije odprilike gdinu dana prijavila svoga ujaka ( koji je živio u istom domaćinstvu s njima) za seksualno zlostavljanje. On trenutno leži na odsluženju te zatvorske kazne. Najprije su se dogovorili s majkom i malom da lažno optuži djeda, odnosno da mala ponovi istu priču koju je ispričala policiji za ujaka, a kada su pristale sam su sproveli isplanirani scenarij. Hrvat je navodno nazvao policiju zato što mu je bilo „sumljivo“ zašto ga djed ne zove na kavu.[1]
Lokalni policajac živi kao podstanar i dobro bi mu došlo da se riješi djeda, te da djedovo imanje postane slobodno. On i njegova supruga često su posjećivali djeda kao i taj Hrvat i predstavljali se kao njegovi prijatelji i gosti.
Na suđenju curica je izjavila da je sve izmislila, a njezina majka, također na zadnjem ročištu pred Dobojskim okružnim sudom, potvrdila je da su bili od strane policajca i Hrvata prisiljeni dati lažne izjave. Prijetili su im, a one su se bojale, bile su pod velikim pritiskom, curica se je od straha pomokrila kazala je njezina majka njihovom susjedu koji je također bio istoga dana na salušanju kao svjdok. Nikola se je izjasnio da se ne osjeća krivim. Suđenje je bilo zatvoreno za javnost i nitko, pa niti djedova žena nije mogla slušati suđenje.
Iz pouzdanih izvora mogu potvrditi da niti iz DNK-a analize, analiza urina, predmeta iz djedove kuće, kao i drugih vještačenja nisu pronađeni nikakvi dokazi koji bi teretili staroga djeda. Također je utvrđeno da je curica još uvijek djevica, te da djed ne može ejakulirati.
Maloljetnica je trinaestogodišnja retardirana curica od oca alkoholičara i majke koja se ne brine previše za nju. On su izbjeglice koje su silom prilka došli u taj kraj. U najtežim vremenima dotični djed pomogao im je da nađu kuću u kojoj će živjeti, te im je dopuštao da kod njega sade vrt. Kada su došli mala je imala samo 4 godine, a kod djeda osjećala se kao kao kod kuće, jer je znala da će tu uvijk dobiti nešto za pojesti i da joj taj djed neće nauditi. To je znala i njezina majka koja je svakodnevno dolazila kod djeda na kavu.
Pitam se ja sad zašto je taj stari djed u zatvoru? Na temelju čega ga je sud osudili na 5 godina zatvora??! Dokaza nemaju, a curica je priznala da je sve izmislila što je potvrdila i njezina majka, što više na suđenju su govorile u djedovu korist kaže odvjetnik! Čula sam također od njega da su mediji kao i javnsot jako zainteresirani za ovaj slučaj, te da su vršili veliki pritisak na sud- možda je iz toga razloga donešena takva presuda!?

Cijela djedova obitelj, njegovi prijatelji i poznanici za koje ja znam bili su zapanjeni i razočarani presudom od 5 godina zatvora. Svi smo se nadali, zajedno sa odvjetnikom da će Nikola Šego ovoga petka 22.2.2008.godine izaći iz zatvora nakon što je odležao u pritvoru 5 mjeseci.

Da li je ovo medijski linč na nedužnog i bespomoćnog djeda?
Zašto nitko od medija nije istražio i raspitao se u ovih 5 mjeseci o drugoj strani priče?
Mislite li da javnost nebi zanimala i ova strana priče koju trenutno čitate?
Možda ćete baš Vi sa svojim člankom utjecati na odgovorne ljude da još jedanput preispitaju svoje postupke i odluke!
Možda uspijete promjeniti završetak ove priče s nesretnim krajom!
Ja kao i mnogi drugi dobri ljudi nadamo se da ćete uspjeti!

Vi odlučujete!
Nadam se da se nećete uplašit „policajca i njegovog kompanjona“!

3/15/08

STRUČNJAK ZA MALVERZACIJE, KAKO U PLAČKAŠKIM, TAKO I U SVIM DRUGIM POHODIMA

Predratni otpravnik vozova, gospodin Stojan Lazarević ni porodični život nije znao da organizuje, ali dočeka svojih pet minuta i to baš u ratnoj 1992. godini, kada postade „ekspert“za otuđenje državne imovine u korist svoju i tadašnjih moćnika, koji mu povjeriše mjesto direktora Željeznica. Na željezničkom čvoru Doboj, tada se nalazilo stotinama vagona punih raznih roba. Sa manirima velikog mahera raskrčmi to Lazarević, a istodobno potjera sve one koji bi moglui biti svjedoci za do tada neviđenu pljačku na ovom prostorima.. Poslije toga postavilo se pitanje, kako zaštititi Lazarevića i ostale aktere od tada jednog političkog protivnika Socijalističke partije. rješenje je nađeno u prekomandi Lazarevića ( jer on je spreman na sve) u socijaliste, čime se otupila oštrica te partijejer nije red na čovjeka iz svojih redova. Dugi niz godina u socijalistima, a potom u SNSD-u mirovao je Lazarević s ciljem da vrijeme učini svoje. Možda bi tako i bilo, ali ga probudi 2006. godina kada je SNSD preuzeo republičku vlast. na brzinu i čudan način postade Lazarević direktor Željeznica RS. Toliko je žurio da nije bilo vremena ni za obavljanje primopredaje između njega i njegovog prethodnika.Teško je odgonetnuti zašto je to sve tako bilo i odakle su nalozi dolazili, a najvjerovatnije od onih istih iz 1992. godine jer je trebalo sačuvati neke kadrove i zamagliti njihove kriminalne radnje. Posebno je interesantan završni račun i popisni elaborat za 2005 godinu. Čovjek od velikog povjerenja, kako Telebaka tako i Lazarevića, Nenad Cvijanović za popis u 2005. godini vrši funkciju predsjednika Centralne popisne komisije. Nadzorni odbor predlaže usvajanje popisnog elaborata bez izvršenog popisa velikog broja pozicija, a najznačajnija stavkarezervnih dijelova od 18 miliona KM bez ikakvog razloga ostaje nepopisano. Jedini razlog za to je što ta vrijednost nije ni postojala u magacinima, nego samo fiktivno u knjigama. Tog čovjeka Lazarević postavlja na najodgovornije mjesto (direktor finansijsko – ekonomskih poslova). Ko je ovakvim potezima štićen sami prosudite. Sigurno je samo to, da sve ide na teret Željeznica RS i da će ovih 18 miliona KM u naredni godinama morati pokriti kroz gubitke. Pošto je izvršio zadatak zbog koga je poslan na Željeznicu, a znajući da se na mjestu zločina nije dobro zadržavati, okrenu se čovjek ka rješavanju svojih problema. Za samo par mjeseci napravi kuću, kupi dva stana i mnogo toga još. Kko poslije svega napustiti mjesto direktora Željeznica, a da se ne postavi pitanje zbog čega. Nađe Lazarević i za to rješenje. Primi u radni odnos 400 radnika, nešto rođaka, nešto poslušnika, ostali priložiše prilog po 3000 KM. Time stiče solidnu bazu glasača, te se kandidova na poslaničku listu. Da bi bio siguran u prolaz, angažova sredstva Željeznica, kao i drgih firmi koje je svojim malverzacijama zadužio. Čim je izabran za poslanika diže sidro, odlazi sa Željeznice u profesionalne poslanike, a na mjesto direktora Željeznica dovodi svog poslušnika Ljubu Pašalića. Naravno sve to čini bez zapisnika o primopredaji. U toj zavrzlami je veoma teško ustanoviti kolike su štete i ko će za to morati odgovarati. Lazarević pokušava da to sve karikira na adresu Pašalića. Koliko će u tome uspjeti, ostaje da vidimo.