STRUČNJAK ZA MALVERZACIJE, KAKO U PLAČKAŠKIM, TAKO I U SVIM DRUGIM POHODIMA

Predratni otpravnik vozova, gospodin Stojan Lazarević ni porodični život nije znao da organizuje, ali dočeka svojih pet minuta i to baš u ratnoj 1992. godini, kada postade „ekspert“za otuđenje državne imovine u korist svoju i tadašnjih moćnika, koji mu povjeriše mjesto direktora Željeznica. Na željezničkom čvoru Doboj, tada se nalazilo stotinama vagona punih raznih roba. Sa manirima velikog mahera raskrčmi to Lazarević, a istodobno potjera sve one koji bi moglui biti svjedoci za do tada neviđenu pljačku na ovom prostorima.. Poslije toga postavilo se pitanje, kako zaštititi Lazarevića i ostale aktere od tada jednog političkog protivnika Socijalističke partije. rješenje je nađeno u prekomandi Lazarevića ( jer on je spreman na sve) u socijaliste, čime se otupila oštrica te partijejer nije red na čovjeka iz svojih redova. Dugi niz godina u socijalistima, a potom u SNSD-u mirovao je Lazarević s ciljem da vrijeme učini svoje. Možda bi tako i bilo, ali ga probudi 2006. godina kada je SNSD preuzeo republičku vlast. na brzinu i čudan način postade Lazarević direktor Željeznica RS. Toliko je žurio da nije bilo vremena ni za obavljanje primopredaje između njega i njegovog prethodnika.Teško je odgonetnuti zašto je to sve tako bilo i odakle su nalozi dolazili, a najvjerovatnije od onih istih iz 1992. godine jer je trebalo sačuvati neke kadrove i zamagliti njihove kriminalne radnje. Posebno je interesantan završni račun i popisni elaborat za 2005 godinu. Čovjek od velikog povjerenja, kako Telebaka tako i Lazarevića, Nenad Cvijanović za popis u 2005. godini vrši funkciju predsjednika Centralne popisne komisije. Nadzorni odbor predlaže usvajanje popisnog elaborata bez izvršenog popisa velikog broja pozicija, a najznačajnija stavkarezervnih dijelova od 18 miliona KM bez ikakvog razloga ostaje nepopisano. Jedini razlog za to je što ta vrijednost nije ni postojala u magacinima, nego samo fiktivno u knjigama. Tog čovjeka Lazarević postavlja na najodgovornije mjesto (direktor finansijsko – ekonomskih poslova). Ko je ovakvim potezima štićen sami prosudite. Sigurno je samo to, da sve ide na teret Željeznica RS i da će ovih 18 miliona KM u naredni godinama morati pokriti kroz gubitke. Pošto je izvršio zadatak zbog koga je poslan na Željeznicu, a znajući da se na mjestu zločina nije dobro zadržavati, okrenu se čovjek ka rješavanju svojih problema. Za samo par mjeseci napravi kuću, kupi dva stana i mnogo toga još. Kko poslije svega napustiti mjesto direktora Željeznica, a da se ne postavi pitanje zbog čega. Nađe Lazarević i za to rješenje. Primi u radni odnos 400 radnika, nešto rođaka, nešto poslušnika, ostali priložiše prilog po 3000 KM. Time stiče solidnu bazu glasača, te se kandidova na poslaničku listu. Da bi bio siguran u prolaz, angažova sredstva Željeznica, kao i drgih firmi koje je svojim malverzacijama zadužio. Čim je izabran za poslanika diže sidro, odlazi sa Željeznice u profesionalne poslanike, a na mjesto direktora Željeznica dovodi svog poslušnika Ljubu Pašalića. Naravno sve to čini bez zapisnika o primopredaji. U toj zavrzlami je veoma teško ustanoviti kolike su štete i ko će za to morati odgovarati. Lazarević pokušava da to sve karikira na adresu Pašalića. Koliko će u tome uspjeti, ostaje da vidimo.