Kako je opljačkana Dobojska Privredna banka?

Kada bi ovakav naslov pročitali u dnevnim novinama, prvo bi pomislili da je ovo djelo maskiranih kriminalaca koji su naoružani ušli u banku i uzeli tuđi novac. Dobojsku privrednu banku opljačkali su lopovi koji nisu koristili fantomke i oružje, a njihova imena su dobro poznata Dobojlijama. Jedino se odgovorni u dobojskoj policiji i tužilaštvu prave mutavi i ništa nisu preduzeli da bi ove lopuže udomili u jednu od ovdašnjih buvara. Pljačkaši ove banke umjesto da odgovaraju, postali su predsjednici države, narodni poslanici, ministri, direktori, biznismeni, savjetnici i univerzitetski profesori.

Ova priča bi mogla krenuti od ratnog direktora dobojske privredne banke, Ljubomira Kovačevića zvanog «Čombe». Prijeratno Čombetovo radno mjesto bila je pećina u Stanovima, kod koje je čašćavao dobojske guzonje. Tada je pričao da mu je otac bio partizan, a u ratu i poslije se hvalio na sve strane kako mu je otac bio četnik. Početkom maja 1992. godine, kada je većina ljudi morala otići u vojsku ili bježati iz Doboja, trojka u sastavu Milan Ninković, Borislav Paravac i Ljubomir Kovačević «juriša» na trezor u dobojskoj privrednoj banci. Uz pomoć radnice banke Jovanke Jović prazne trezor i u vrećama odnose oko 10 miliona sadašnjih KM stare devizne štednje.

Čombe je sa velikom predanošću nastavio izvršavati partijski zadatak pljačke dobojske privredne banke. Šakom i kapom je dijelio kredite, davao donacije i plaćao fiktivne fakture. Tako je Peri Ninkoviću, bratu Milana Ninkovića, platio za sanaciju instalacija centralnog grijanja 300.000 KM, iako je stvarna vrijednost posla bila deset puta manja. Vrijednost nenaplaćenih kredita, koje je Čombe dijelio u ratu i poslije rata, iznosila je prije prodaje ove banke oko 30 miliona KM. Po osnovi kredita početkom 2003. godine «Živinokop» iz Donjih Žabara dugovao je dobojskoj privrednoj banci oko 3 milona KM, a veliki dužnici bili su «Trebavakomerc», «Mesopromet», PIK Šamac, Naftna industrija RS, «Agrokop», «28. juni», «Poljooprema», «Izbor», Kompanija «Kušljić», «Ratar», «Bosanka», Tvornica cijevi, «Trgoprevoz», «Kuzmanović» i mnogi drugi. U vrijeme najvećih pljački, predsjednik upravnog odbora ove banke bio je Branislav Garić, a Čombetov savjetnik Dragan Mikerević.

Dobojska privredna banka prije rata je imala preko 400 zaposlenih i bila je jedna od najboljih banaka u BiH. Ova banka je pod sumnjivim okolnostima prodata za samo 560.000 KM, iako je imala oko 30 miliona nenaplaćenih kredita i objekte u vrijednosti oko 11 miliona KM. Novi vlasnik je već uspio naplatiti preko 30% nenaplaćenih kredita i otpustiti 120 radnika. Otpušteni radnici već četvrtu godinu traže pred sudom zaštitu svojih prava i iz stanja gladovanja najavljuju prelazak na «štrajk glađu». Nakon uspješne pljačke i prodaje banke, Čombe je na prijedlog Borislava Paravca postao član upravnog odbora Centralne banke BiH, a bio je i savjetnik načelnika opštine Obrena Petrovića. Sada radi kao predavač na privatnom fakultetu «Fuma» u Doboju, kod kriminalca Mirka Stojčinovića.