MUDO dobilo nove stanare

U Doboju postoje dvije stambene zgrade koje građani zovu MUDO. Ovo ime zgradama je nadjenuo njihov projektant, a ono je u stvari bila skraćenica od Mjesto Uglednih DObojlija. U ovim zgradama stanove, među kojima su mnogi veći od 100 m2, dobili su prije rata opštinski funkcioneri, direktori, sudije, ljekari, borci i druge povlaštene kategorije. Obične Dobojlije ime MUDO koristre najčešće u njegovom drugom značenju.

Poslije rata MUDU su nedostajale nove ugledne dobojlije, jer većina njegovih starih stanara nije imala predratne pozicije i moć. Predratni kondukter u propalom dobojskom «Bosnaprevozu», bivši zamjenik načelnika opštine i sadašnji poslanik u Parlamentu BiH Mirko Okolić novi je stanar u MUDU. Prije nego što je uselio u MUDO, prodao je trosoban stan u novogradnji koji nikad nije platio «Radniku». Stan u MUDU platio je novcem od boračke zgrade, koju je dobio za «zasluge» kao predsjednik komisije, koja je četiri godine obmanjivala ili skrivala od javnosti kriminal u slučaju budžetskog finansiranja i dodjele stanova u boračkoj zgradi.

Novi stanar MUDA je sertificirani kriminalac Novak Radojčić, bliski saradnik načelnika opštine Obrena Petrovića. Ovaj kriminalac je uzimao šakom i kapom, a sve to je pošteno dijelio sa Obrenom Petrovićem. Dio novca stečen na ovaj način i kriminalnom prodajom imovine uništene trgovačke firme «Dobojpromet» iskoristio je za kupovinu stana u MUDU. Uz pomoć advokata Siniše Đorđevića, tužioca Mladena Simića i sudije prošao je sa nagodbom i minimalnim kaznom za dokazani kriminal. Obren Petrović se nije želio odreći ovog dokazanog kriminalca, tako da je zadržao na poslovima na kojim i dalje mariše novac za obojicu.

U MUDU je svoje novo gnijezdo svio i Mile Petričević, bivši šef urbanizma i sadašnji zamjenik direktora «Dobojinvesta». Ovaj dokazani poslušnik, dupeuvlakač i potrčko znao je u ovim nesretnim vremenima raditi za sebe i svoje gazde. Uletio je u stan u ratu ubijenog Zulfe Ćirića, u kome je prije njega stanovao rođak Bore Paravca, koji se dovodi u vezu sa ubistvom predratnog vlasnika ovog stana.

Kako Dobojski poreznici štite kriminalce

Prije nekoliko dana Siniša Đorđević, dobojski advokat i vlasnik sumnjivo privatizovane firme «Mesopromet», istjerao je inspektore dobojske poreske uprave iz prostorija «Mesoprometa». Inspektori su se požalili direktoru dobojske poreske uprave Stanislavu Kuzmanoviću, očekujući od njega zaštitu i podnošenje krivične prijave protiv Siniše Đorđevića. Iako je to bila njegova zakonska i moralna obaveza, direktor dobojske poreske uprave nije zaštitio svoje inspektore, nije podnio krivičnu prijavu i nije obezbijedio naplatu više od 100.000 maraka budžetskih prihoda, koliko Siniša Đorđević duguje po osnovu neplaćenih poreza i doprinosa. Čak šta više, poslije ovog slučaja direktor dobojske poreske uprave se izvinjavao Siniši Đorđeviću. Na ovaj način direktor dobojske poreske uprave je poslao jasne poruke svojim inspektorima da zaobilaze dobojske moćnike i dobojskim kriminalcima da mirno spavaju dok je on na čelu dobojske poreske uprave. Radnici najamnici u «Mesoprometu» i dalje će svaka tri mjeseca od Siniše Đorđevića primati na ruke 200 KM i neće biti penziono i zdravstveno osigurani.

Stanislav Kuzmanović je već deset godina na čelu dobojske poreske uprave. Poslije svakih izbora i promjene vlada Stanislav Kuzmanović promijeni političku stranku. Prema pouzdanim informacijama sadašnji direktor poreske uprave sa grupom inspektora pruža zaštitu velikim utajivačima poreza. Nekoliko inspektora poreske uprave steklo je zavidnu imovinu bavići se reketiranjem i štiteći utajivače poreza. Dobri poznavaoci prilika tvrde da se uz blagoslov poreznika godišnje utaji više od 10 miliona maraka poreza i doprinosa na području dobojske opštine.

Najveći dobojski utajivači poreza, koji imaju zaštitu sadašnjeg direktora poreske uprave, su «Slatka tajna», «Građpromet», «Autokomerc», «Total trejd», «Dejankomerc», «Bolero», «Košuta», DSW, »Elta-kabel», «Bato petrol», «Merkur», «Bijelić petrol», «Dijamant», šljunkare i još neke firme. Poreske utaje i carinske prevare omogućile su «Bati petrolu» i sličnim da za nekoliko godina steknu kapital vrijedan više miliona maraka. Ovakav poreski režim odgovara i Milanu Ninkoviću, kome se toleriše neplaćanje poreza za šljunkaru i prodaja švercovanog goriva na pumpi «Bijelić petrola».

Milanova i Obrenova dvorska televizija

Krajem 1996. godine Milan Ninković kreće u prikupljanje klasičnog
harača za finansiranje dobojske televizije. Zahtjev je upućen svim
direktorima dobojskih državnih firmi, od kojih je traženo da na račun
stranačke firme «Duga» uplate konkretan novčani iznos za finasiranje
ove televizije. U ovom zahtjevu nije skrivana namjera da se osniva
SDS-ova televizija i da će biti smijenjeni svi oni koji budu
kolebljivi ili pravili opstrukciju. Milan Ninković je u ovoj
aktivnosti imao svesrdnu podršku i pomoć Borislava Paravca, tadašnjeg
predsjednika Izvršnog odbora opštine Doboj.

U toku 1996. i 1997. godine oko 50 državnih firmi je na račun «Duge»
uplatilo preko dva miliona KM za osnivanje ove televizije. Najveće
iznose za ovu televizuju uplatili su opština Doboj, Dobojputevi,
Privredna banka, Tehnogas, PIK Šamac, PTT, Bosnaprevoz, Elektro Doboj
i Rafinerija ulja. Za nabavku televizijske opreme i druge troškove
utrošeno je oko 30% prikupljenih sredstava. Preostali dio (oko milion
i po KM) završio je u džepovima Milana Ninkovića i njegovog brata Pere
Ninkovića, direktora «Duge».

U toku 1999. godine izvršena je preregistracija ove televizije iz
javnog preduzeća u akcionarsko društvo. Prilikom ove preregistracije
nezakonito je uknjižen kapital državnih firmi na stranačku firmu
«Duga», tako da je «Duga» postala vlasnik 70% akcionarskog kapitala
televizije. Prljavi posao nezakonite preregistracije u sudu obavila je
sudija Jovanka Jovanović, sadašnji predsjednik Osnovnog suda u Doboju.
Za direktora ove televizije bio je imenovan je SDS-ov poslušnik Mile
Petričević.

Početkom 2000. godine ova televizija je dobila privremenu dozvolu za
rad. Poslije ovoga televizija nije radila tri godine. Krajem 2003.
godine načelnik opštine Obren Petrović prihvata ponudu «Duge» da
otkupi televizijsku opremu, koju opština plaća 290.000 KM. Zanimljivo
je da je te godine Obren Petrović bio posebno darežljiv prema Milanu
Ninkoviću, od koga je kupio i kuću na Čaršiji.

Ovo je samo jedna od mnogih kriminalnih dobojskih priča čiji su
glavni likovi i sadržaj poznati građanima Doboja. Sigurni smo da ljudi
iz dobojske policije i tužilaštva znaju i više od ovoga, ali se prave
mutavi. Od televizije i velikih planova koji su koštali blizu 3
milona KM, danas imamo privatnu Obrenovu televiziju na kojoj rade
polupismene osobe i nifomanke. Na programu ove televizije građani
imaju priliku svakodnevno gledati Obrena Petrovića, Mirka Okolića,
Voju Šumara ili slične lokane glupsone, popove i druge sadražaje sa
deklaracijom «medijsko đubre».