1/22/07

Kako je opljačkana Dobojska Privredna banka?

Kada bi ovakav naslov pročitali u dnevnim novinama, prvo bi pomislili da je ovo djelo maskiranih kriminalaca koji su naoružani ušli u banku i uzeli tuđi novac. Dobojsku privrednu banku opljačkali su lopovi koji nisu koristili fantomke i oružje, a njihova imena su dobro poznata Dobojlijama. Jedino se odgovorni u dobojskoj policiji i tužilaštvu prave mutavi i ništa nisu preduzeli da bi ove lopuže udomili u jednu od ovdašnjih buvara. Pljačkaši ove banke umjesto da odgovaraju, postali su predsjednici države, narodni poslanici, ministri, direktori, biznismeni, savjetnici i univerzitetski profesori.

Ova priča bi mogla krenuti od ratnog direktora dobojske privredne banke, Ljubomira Kovačevića zvanog «Čombe». Prijeratno Čombetovo radno mjesto bila je pećina u Stanovima, kod koje je čašćavao dobojske guzonje. Tada je pričao da mu je otac bio partizan, a u ratu i poslije se hvalio na sve strane kako mu je otac bio četnik. Početkom maja 1992. godine, kada je većina ljudi morala otići u vojsku ili bježati iz Doboja, trojka u sastavu Milan Ninković, Borislav Paravac i Ljubomir Kovačević «juriša» na trezor u dobojskoj privrednoj banci. Uz pomoć radnice banke Jovanke Jović prazne trezor i u vrećama odnose oko 10 miliona sadašnjih KM stare devizne štednje.

Čombe je sa velikom predanošću nastavio izvršavati partijski zadatak pljačke dobojske privredne banke. Šakom i kapom je dijelio kredite, davao donacije i plaćao fiktivne fakture. Tako je Peri Ninkoviću, bratu Milana Ninkovića, platio za sanaciju instalacija centralnog grijanja 300.000 KM, iako je stvarna vrijednost posla bila deset puta manja. Vrijednost nenaplaćenih kredita, koje je Čombe dijelio u ratu i poslije rata, iznosila je prije prodaje ove banke oko 30 miliona KM. Po osnovi kredita početkom 2003. godine «Živinokop» iz Donjih Žabara dugovao je dobojskoj privrednoj banci oko 3 milona KM, a veliki dužnici bili su «Trebavakomerc», «Mesopromet», PIK Šamac, Naftna industrija RS, «Agrokop», «28. juni», «Poljooprema», «Izbor», Kompanija «Kušljić», «Ratar», «Bosanka», Tvornica cijevi, «Trgoprevoz», «Kuzmanović» i mnogi drugi. U vrijeme najvećih pljački, predsjednik upravnog odbora ove banke bio je Branislav Garić, a Čombetov savjetnik Dragan Mikerević.

Dobojska privredna banka prije rata je imala preko 400 zaposlenih i bila je jedna od najboljih banaka u BiH. Ova banka je pod sumnjivim okolnostima prodata za samo 560.000 KM, iako je imala oko 30 miliona nenaplaćenih kredita i objekte u vrijednosti oko 11 miliona KM. Novi vlasnik je već uspio naplatiti preko 30% nenaplaćenih kredita i otpustiti 120 radnika. Otpušteni radnici već četvrtu godinu traže pred sudom zaštitu svojih prava i iz stanja gladovanja najavljuju prelazak na «štrajk glađu». Nakon uspješne pljačke i prodaje banke, Čombe je na prijedlog Borislava Paravca postao član upravnog odbora Centralne banke BiH, a bio je i savjetnik načelnika opštine Obrena Petrovića. Sada radi kao predavač na privatnom fakultetu «Fuma» u Doboju, kod kriminalca Mirka Stojčinovića.

1/11/07

Zašto u Doboju nema SNSD?

U Dobuju nikada nije uspostavljen pravi SNSD, koji je od svog osnivanja imao krizu identiteta i rukovođenja. Prvi predsjednik dobojskog SNSD najuren je iz Seljačke stranke zbog krmača. Ovaj kokuz od prije deset godine, je pred poslednje izbore prijavio imovinu od 1,5 milona KM. Imovinu je stekao pljačkom «Dobojputeva», zbog čega će najvjerovatnije dobiti višegodišnju zatvorsku kaznu. Drugi predsjednik se pred poslednje lokalne izbore prodao Obrenu, a zbog uzimanja mita krivično je odgovarao. Treći i poslednji predsjednik za sada sluša svoje mentore, a za pola godine direktorovanja na željeznicama je uspio napraviti nekoliko štetnih poslova zbog kojih bi mogao i krivično odgovarati.
Dobojski SNSD iz sjene vodi starac Uroš Gostić. U ovoj stranci nema organa i unutrašnje demokratije. Da stanjem u ovoj stranci zadovoljni su jedino poslušnici, poltroni i dupeuvlakači. Osim politikom, starac Uroš Gostić se bavi i sumnjivim poslovima. U vrijeme direktorovanja naftnom industrijom njegova privatna firma je bila ekskluzivni dobavljač sirove nafte.. Prvi je širom otvorio vrata na koja su u stranku ušli Uroš Krulj i drugi Obrenovi dobojski kriminalci. U tome mu svesrdno pomaže i Milan Jelić, koji upravlja jednim poltronskim i kriminalnim dijelom ove stranke u Doboju. Preko Milana Jelića i Stojana Lazarevića u stranku su ušli kriminalci kao što su Vlado Đurđević, Milovan Krčo, Milenko Cvijanović, Zoran Blagojević i drugi.
Dobojski SNSD nikada neće biti onaj pravi, jer u njemu odlučujući uticaj imaju karijeristi, poltroni, kriminalci i bivši SDS-ovci. Dojučerašnji SDS-ovci su sadašnji predsjednik Stojan Lazarević, potpredsjednici Vlado Đurđević i Ljubo Pašalić, Uroš Krulj, Milenko Cvijanović, Milovan Krčo, Zoran Blagojević, Milko Gogić, Drago Ljubičić i mnogi drugi. Dojučerašnji SDS-ovac je i Milan Jelić, koji je dovodeći u stranku Milovana Krču i Milenka Cvijanovića, rekao Veliboru Ristiću kako će oni obezbijediti nekoliko stotina hiljada KM za izbornu kampanju ove stranke.

U službi dobojske mafije

Organizovani kriminal u Doboju postoji i traje već 15 godina zahvaljući podršci ili tolerantnom odnosu pojedinca i struktura čiji bi osnovni zadatak trebao biti borba protiv kriminala.
Dio dobojske mafije je politička i stranačka mafija. Gotovo sve političke stranke u Doboju su u službi organizovanog i najtežeg kriminal, a njihovi najistaknutiji predstvnici su dio mafijaške strukture. Ovaj kriminal podržavaju gotovo sve političke stranke u Doboju i njihovi predstavnici u organima vlasti. Na strani kriminala su, osim predstavnika SDS, predsjednik dobojskog SNSD Stojan Lazarević, odbornik Velibor Ristić, poslanici Uroš Gostić, Milorad Živković i drugi, odbornici Socijalističke partije, odbornici SDA, odbornik i predsjednik skupštine opštine iz SDP Enes Suljkanović.
Dobojska mafija ima svoju policijsku, pravosudnu i poresku mafiju. Na strani organizovanog kriminala u Doboju su pojedinci na ključnim pozicijama u policiji, tužilaštvu, sudovima, inspekcijskim organima i dijelovima tajnih službi. Organizovani kriminal u Doboju ima svoje ljude na mjestima načelnika i drugim bitnim pozicijama u Centru javne bezbijednosti, tužioce u Okružnom tužilaštvu, predsjednike dobojskih sudova i određene sudije, načelnika i pojedine inspektore u poreskoj upravi.
Medijska mafija je takođe dio dobojske mafije. Oni imaju svoje medije i novinarske sponzoruše. Pod njihovom potpunom kontrolom su lokalni mediji, a imaju značajan uticaj na ostale medije i većinu novinara dopisnika iz Doboja.
Advokatska mafija je posebno značajan dio dobojske mafije. Najpoznatiji dobojski advokati koji zastupaju interese organizovanog kriminala su Goran Nešković i Siniša Đorđević. Ovaj posao za sada obavljaju uspješno zahvaljajući postojanju korumpiranog pravosuđa, policije i drugih institucija. Goran Nešković, povjerenik za dobojsko pravosuđe u ratu i bivši zamjenik ministra pravde, pravni je zastupnik interesa SDS-ovog ratnog i poslijeratnog kriminala. Najunosnije poslove Goran Nešković ostvaruje zastupajući i savjetujući kriminalce kao što su načelnik opštine Obren Petrović i njegovi najbliži saradnici. Samo za ove poslove Goran Nešković godišnje inkasira blizu 100.000 KM, a značajne prihode ostvaruje braneći optužene za ratne zločine i drugi kriminlce koji se dijelom finansiraju iz budžetskih i drugih lokalnih izvora. Siniša Đorđević je početkom rata bio predsjednik dobojskog opštinskog suda u Doboju, a nakon toga potrčko u Mandićevom predstavništvu RS u Beogradu. Iz Beograda se vraća u Doboj da promoviše svoju knjigu o bezgrešnom Radovanu Karadžiću. Njegov put od kokuza do milionera trajao je samo nekoliko godina, u kojima se bavio kriminalom i zastupao interese velikih dobojskih i drugih kriminalaca. Najznačajniji i najunosniji poslovi Siniše Đorđevića bili su osmišljavanje i organizovanje prevare nekoliko stotina kupaca Mećininih stanova u Doboju, zastupanje vlasnika javnih kuća, «Radnika», «Džungle», «Slatke tajne», «Makroproma», posredovanje u sumnjivim poslovima kod ministarstava u vrijeme Ivanićeve vlade i učešće u privatizaciji «Poljoremonta» i «Mesoprometa». Goran Nešković i Siniša Đorđević su u ove poslove uključili i svoje kumove. Goran Nešković je pomogao svom kumu Boriši Iliću da dobije poslove zastupanja «Građ-promet» i poslove odbrane u krivičnom postupku protiv Milenka Cvijanovića, direktora «Elektro Doboja» i jednog od najvećih dobojskih kriminalaca. Đorđevićev kum Miodrag Tufegdžić, bivši švercer oružjem, gastarbajter i besposličar, brani Slavku Dragičevića i druge optužene za pljačku «Dobojputeva».

U Doboju nikad gore

U Doboju je bilo gore samo u poslednjem ratu, kada su gospodari života i smrti-ius vitae ac necis u ovom gradu bili Mićo, Boro, Obren, Karaga, Predo i još neke protuve. Umjesto da ostatak života provedu u buvari sa zasluženim kaznama zbog ratnih i poslijeratnih grijehova, oni su danas političari ili biznismeni sa jakim uticajem na stanje u ovom kriminalizovanom i korumpiranom gradu
Neki su očekivali ili se nadali da će dobojsku trulež i smrad oduvati vjetrovi vlade Milorada Dodika. Nažalost ovo se nije desilo, a Doboj je poklopio nezapamćen smrad. Politički smradovi svih opcija u bratsko-zločinačkom zagrljaju urlaju onu njihovu «Nemože nam niko ništa, jači smo od sudbine».
Doboj je prepoznatljiv po dva Uroša.Po starcu Urošu Gostiću, doživotnom poslaniku SNSD i čovjeku koji zbog dobi u kojoj se nalazi važenje vozačke dozvole mora da produžava na svakih šest mjeseci i po Urošu Krulju, jednom od najvećih dobojskih kriminalaca i dojučerašnjem istaknutom članu dobojskog SDS-a. Urošu Gostiću i njemu sličnim nije zasmetalo što mu je nešto mlađi imenjak, u ratu i odmah poslije rata, opljačkao i uništio dobojski «Bosnaprevoz» i konkretni dokazi o višemilionskoj šteti koji su nestali iz dobojske policije i pravosuđa. Nakon ovoga je Uroš Krulj stvorio poslovnu imperiju sa višemilionskim kapitalom i bio jedan od glavnih finansijera SDS i mreže za skrivanje optuženih za ratne zločine. Urošu Krulju treba Uroš Gostić zbog političke zaštite od progona za počinjeni kriminal i podrške za nove kriminalne poslove, a Urošu Gostiću treba prljavi novac od Uroša Krulja i njemu sličnih.
Doboj je poznat i po dva dugogodišnja prijatelja Milana. Milanu Jeliću, bivšem direktoru Rafinerije ulja i ministru industrije, sadašnjem predsjedniku RS i potpredsjenilku SNSD, i Milanu Ninkoviću, bivšem predsjedniku dobojskog SDS i najodgovornijoj osobi za ratni i veći dio poslijertnog kriminala u Doboju. Milan Jelić uz pomoć svog imenjaka kontroliše dio dobojske političke scene i neka javna preduzeća, a Milan Ninković uživa na slobodi sa opljačkanim višemilionskim kapitalom v i tolerisanom biznisu sa šljunkarama i švrecom gorivom.
Doboj ima i dvojicu Bora. Boru Paravca, ratnog i poslijertnog vladara Dobojem,bivšeg člana Predsjedništva BiH i budućeg milionera u penziji, i Boru Stevanovića, potpredsjednika SNSD i savjetnika načelnika opštine Doboj. Penzioner Boro Paravac će najveći dio vremena provoditi na svojim bazenima u Doboju, a Boro Stevanović će kao kadar SNSD morati savjetovati kriminalca Obrena Pertrovića.
U Doboju postoji sveštenik koji svojim parohijanima, običnim ljudima, nije ni malo mio ni drag. Uz blagoslov vladike vozi najskuplje automobile, posreduje u zapošljavanju i sličnim uslugama, kiti maloljetnice u dobojskim noćnim barovima sa novčanicama od 500 eura i najvjerovatnije diluje drogu. Ovaj sveštenik je viđen u društvu Stojana Lazarevića i Vlade Đurđevića na poslednjem većem skupu SNSD u Doboju. Parohijani su se više puta žalili vladiki zbog razvratničkog i nepriličnog ponašanja ovog sveštenika, ali vladiki je očigledno draži ovakav sveštenik nego čistoća vjere i potrebe običnih vjernika.
Kriminalac Obren Petrović još vlada Dobojem. Protiv ovog kriminalca vodi se krivični postupak po optužnici za jedno od stotinjak djela zloupotrebe službenog položaja. Mnogi sumnjaju u pravedno suđenje ovom kriminalcu. Njegovi saradnici, koji su osuđeni za krivično djelo uzimanja mita, ponovo uzimaju mito za sebe i Obrena. Mito uzima i Obrenova kuma, koju je zaposlio u urbanizmu. Prije ovih izbora napravio je dil sa Urošom Gostićem, o nenapadanju i učeću SNSD u lokalnoj vlasti. Uroš Gostić je dobro novčano profitirao kada je osigurao saglasnost Vlade RS za kredit od 4 miliona KM, koje će Obren Petrović nedomaćinski trošiti.
Doboj ima dvorsku televiziju i dvorsku budalu. Ulogu dvorske televizije Obren age uspješno obavlja dobojska televizija, a dvorske budale Vojo Jovanović, šumar u penziji i odbornik u skupštini opštine.

Dobojska mafija

Odlučili smo da pokrenemo novi blog u kome ćemo zajedno sa vama pisati o najtežim oblicima organizovanog kriminala u Doboju i šire. Iako ovaj kriminal nema sve karakteristike klasične mafije, on u sebi sadrži određene elemente koji su svojstveni ranoj fazi nastajanja mafije. Stari blogovi i druga pisanja o dobojskom kriminalu u proteklom periodu bili su ograničeni određenim političkim opcijama i drugim interesima. Posebno ćemo biti otvoreni prema onima koji budu željeli obogatiti sadržaj ovog bloga sa svojim prilozima o organizovanom kriminalu u Doboju. Vaši utemeljeni prilozi o organizovanom kriminalu koji pošaljete na naš e-mail biće objavljeni na ovom blogu.